O jeziku i oko njega

Što je dan održavanja prezentacije bliži, to je vaša trema, vjerojatno, sve veća. No, i tomu se može doskočiti. Činjenica jest da onoga koji drži predavanje ili prezentaciju automatski percipiramo kao stručnjaka, slušamo ga i vjerujemo njegovim riječima. Najvažniji je vaš unutarnji pozitivni stav prema javnome nastupu koji otprilike glasi "veselim se da sam ovdje i siguran(na) sam u ono o čemu govorim."

Neverbalna aktivnost ili kako se ponašati pred slušateljima. Predavač je uvijek izložen ispitujućim pogledima mnogih očiju, te mora znati da širok spektar opažanja, od međusobnoga kontakta očima do vanjske pojavnosti, dakle držanja, izgleda predavača i njegove odjeće utječe na to kakav će dojam slušatelj o njemu stvoriti. Svaki govornik ima svoje karakteristično držanje pa ono što je urođeno ne treba silom mijenjati, no treba voditi računa o nekim "zanatskim" postavkama. Tako, na primjer, nećete slušateljima okrenuti leđa i pozorno govoriti platnu ili zidu!
Naprotiv, nastojat ćete uspostaviti dijaloški odnos. Stoga prije no što uopće počnete govoriti, mirno promotrite slušatelje. Pogledom se uspostavlja prvi osobni kontakt, procjenjuje socijalno okruženje, signalizira osobna naklonost. Tijekom izlaganja također povremeno gledajte slušatelje i taj vizualni kontakt nemojte izbjegavati jer će ga slušatelji inače protumačiti kao ignoriranje ili oholost. Suzdržite se od nervoznih kretnji ruku, nepotrebnoga popravljanja dijelova odjeće, nemirnoga "šetanja" i usiljenoga osmijeha! Sigurnost u nastupu je i stvar rutine, no ono što kazujete mora se podudarati s vašim znanjem i uvjerenjem!

Vježba čini majstora. Ljudi često vjeruju u vlastitu spontanost i snalaženje tijekom prezentacije ili predavanja i pogrešno misle da je pokus "uživo", bez publike, čisti gubitak vremena. Svakako održite pokusnu prezentaciju; ne zaboravite da istodobno morate posluživati računalo ili neki drugi uređaj, snalaziti se sa slajdovima i usput neusiljeno govoriti. Provjerite radi li računalo ili neki drugi uređaj kako treba. Podsjećam na humorističnu knjigu "Murphyjev zakon" i njezine dvije konstatacije: Ništa nije tako lako izvedivo kako se čini i Ako nešto treba krenuti krivo, sigurno će krenuti krivo. Drugim riječima, provjerite sve što se provjeriti može. U protivnom vrijedi još jedan Murphyjev zakon: Ako pustimo da se stvari odvijaju same od sebe, one pokazuju tendenciju od lošega na još gore.

Govorite razgovijetno i dovoljno glasno da vas čuju i u zadnjem redu; konačno, prezentaciju ne držite samome sebi, nego drugima! Ima smisla povremeno napraviti stanku u izlaganju; vi ćete za to vrijeme razmisliti o sljedećoj rečenici, a slušatelji će se saživjeti s prethodno rečenim. Govor mora biti jasan i čist, bez poštapalica. I ne čitajte slajdove slušateljima, jer to oni mogu i sami!

Lavina informacija ugušit će slušatelja. Vodite računa o količini prezentiranoga sadržaja: previše vizualnih i izgovorenih informacija ne služi ničemu. No, ne škrtarite s primjerima i usporedbama jer suhoparna, apstraktna izlaganja doista ne će oduševiti. Tempo izlaganja neka bude umjeren jer slušatelji ipak trebaju neko vrijeme za usvajanje onoga što im kazujete. Prebrz govor, munjevito mijenjanje slajdova, a sve u želji da u kratkome vremenu kažete što više, samo će slušatelje udaljiti od izlaganja i oni će ga prestati pratiti.

Na pitanja morate odgovoriti, i to konkretno i kompetentno. Slušatelji će smjesta razabrati izbjegavate li odgovor ili im nastojite "zamazati" oči. Za postizanje dobroga dojma jako je važno da pitanja slušatelja ne doživljavate kao napad, nego kao mogućnost produbljivanja teme. Drugim riječima, nije dobro ako govornik zauzme obrambeni ili odbojni stav prema onima koji postavljaju pitanja i to je ono loše što sam tijekom godina zapazila na raznoraznim izlaganjima, u razgovorima i intervjuima.
Retorika je, dakle, već u davna vremena razvila izbrušenu tehniku usmenoga izlaganja i pravila za govor tijela, a u novije vrijeme tehniku prezentacije i medijskoga posredovanja. U ovome posljednjemu je i izvor teorija kazališnoga prikazivanja i glume, ali i društvenoga ophođenja odnosno bontona.

B. Ohnjec