"Komunikacije" 2 - 2002. - Živjeti dan po dan

	Ericsson Nikola Tesla > Podaci o kompaniji > "Komunikacije" > Komunikacije 2 - 2002.

"Komunikacije"

Najvažnije teme broja

Sadržaj broja


Živjeti dan po dan


	ETK/P Centar za projektiranje i komunikacijska rješenja U rujnu prošle godine Ericsson Nikola Tesla otvorio je svoja vrata još jednomu energičnom mladiću. Ništa neobično. Trenutačno u našoj kompaniji radi otprilike 550 visoko obrazovanih zaposlenika, mlađih od trideset godina. Ali ovaj mladić iz uvodne rečenice ipak je poseban – on je član međunarodne studentske organizacije, IAESTE – International Association for the Exchange of Students for Technical Experience, dolazi iz Brazila i trenutačno odrađuje svoj pripravnički staž u našoj kompaniji. U svome krugu prijatelja u Hrvatskoj djeluje kao ambasador Brazila, a u kontaktima s prijateljima i rođacima, koje je privremeno ostavio u rodnoj zemlji, postao je ambasadorom Hrvatske. Ovo je priča o njegovom doživljaju naše zemlje i kompanije. On se zove Rodrigo Freire Framil. “Već sam jednom prije boravio u Europi, pa mi dolazak u Hrvatsku nije prvi susret sa “Starim kontinentom”. U Brazilu, odakle dolazim, uobičajeno je odraditi pripravnički staž u inozemstvu. Hrvatsku sam odabrao na temelju podataka o vašoj lijepoj zemlji koje sam dobio u međunarodnoj studentskoj organizaciji, IAESTE, čiji sam član, te iskustava koja su sa mnom podijelili prijatelji koji su već bili ovdje. Elektrotehniku sam studirao na sveučilištu Universidade Federal de Santa Catarina. To je sveučilište smješteno na otoku-gradu, Florianópolisu, glavnomu gradu brazilske države Santa Catarina, na jugu zemlje. U tome dijelu Brazila klima je slična ovoj u Hrvatskoj, uz smjenu četiriju prepoznatljivih godišnjih doba, pa ni u tome pogledu za mene ovdje nije bilo velikih iznenađenja”, objasnio je Rodrigo koji svoj pripravnički staž odrađuje u našemu Centru za projektiranje i komunikacijska rješenja. Širenje vidika Do sada je unutar ove jedinice Rodrigo promijenio tri područja rada: počeo je s Internet rješenjima i aplikacijama, nastavio s rješenjima za višeuslužne mreže, a trenutačno se bavi podatkovnim mrežama i Internet protokolom. Svjestan je da je u sjajnoj prilici steći nova znanja iz područja koje je studirao, ali naglašava kako smisao pripravnikovanja u inozemstvu nije samo u stjecanju stručnih znanja. “Znanje koje stičem ovdje u Ericssonu Nikoli Tesli svakako će biti važno u mojoj budućoj karijeri. Međutim, cilj međunarodne razmjene studenata nije samo staviti mladoga stručnjaka u priliku da se usavršava u konkretnome poslovnom okružju, već je to i kulturološka razmjena koja mladim ljudima otvara šire perspektive za razvoj vlastitih potencijala. Upravo zbog toga je međunarodna razmjena studenata veoma popularna u zemlji iz koje dolazim,” zaključuje Rodrigo. Koliko hrvatskoga se može naučiti na tromjesečnome tečaju? Nakon dolaska u Hrvatsku Rodrigo je živio u Studentskome domu “Stjepan Radić” gdje se kretao u društvu mladića i djevojaka iz različitih zemalja, uključenih u studentsku razmjenu. No, većina njegovih kolega planirala je ostati u Hrvatskoj tri ili četiri mjeseca, dok su njegovi planovi bili drugačiji. Naime, naša mu je kompanija ponudila boravak od godinu dana i on je ponudu prihvatio. Kako bi si olakšao kretanje po Zagrebu krenuo je na tromjesečni tečaj hrvatskoga i naš jezik naučio dostatno za svakodnevno snalaženje. “Pretpostavljam da bih hrvatski govorio i bolje da sam u prilici više vježbati. Ali, većina ljudi ovdje govori engleski, što mi uvelike olakšava komunikaciju.” Rodrigo je, izgleda, odlučio djelovati kao glasnik koji svojoj obitelji i prijateljima pronosi dobre vijesti o Hrvatskoj. Svojoj sestri i bratu toliko je uvjerljivo govorio o ljepotama naše zemlje da su odlučili pridružiti mu se početkom ljeta zajedno sa svojim supružnicima. Planiraju obići našu obalu. Tko zna, budući da je Rodrigo prilično uvjerljiv mladić, možda njegovo jednogodišnje iskustvo u Hrvatskoj potakne učestale organizirane posjete turista iz Brazila Hrvatskoj. Pitanje o budućnosti zbunilo je načas Rodriga, nije imao spreman odgovor, ali tomu je doskočio: “Koliko daleko u budućnost možete planirati? Svijet je pun izazova i mislim da ne bi bilo mudro ograničavati se samo na jedan određeni put. Primjerice, kada se vratim u Florianopólis, bez obzira na stečenu diplomu inženjera elektrotehnike, ne znači da ću se nužno opredijeliti za posao baš u tome području. Ima toliko različitih stvari koje mogu raditi. Ne želim sputavati vlastite potencijale namećući si čvrste planove. Ja planiram samo dan koji je preda mnom i uživam u onome što u životu imam upravo sada.” J.Lončar

[Rodrigo Freire Framil, prijatelj iz Brazila]

Tehnička podrška

18-05-2004