ERICSSON
Home Products Services Technologies Support About Ericsson
rul_header_1x55.gif (60 bytes)
Ericsson Nikola Tesla > Podaci o kompaniji > "Komunikacije" > Komunikacije 2 - 2002.
"Komunikacije" t.gif (43 bytes)
"Komunikacije"
t.gif (43 bytes)
t.gif (43 bytes)
Najvažnije teme broja
Sadržaj broja
Čuvaj, speleologinja među nama
t.gif (43 bytes)
Upoznajmo se međusobno

Pri Planinarskom društvu zagrebačkoga Sveučilišta "Velebit" djeluju tri odsjeka – alpinistički, planinarski i speleološki. To je jedino hrvatsko planinarsko društvo koje surađuje sa Sveučilištem, što znači da se Sveučilište informira o aktivnostima Društva te da većina članova ima visoku stručnu spremu ili radi na tomu da ju dobije. Prije sedam godina Ana Katarina Sansević, tada na drugoj godini studija na FER-u, primijetila je obavijest o speleološkoj školi i odlučila istražiti o čemu se radi. Danas je zaposlena u našemu Institutu za komunikacijske sustave (ETK/D/XA, a pored svoga posla istražuje i dalje, uglavnom speleološke objekte diljem Hrvatske.

Ana Katarina je uvijek bila sportski tip, ali baš speleologija? Bila je to ljubav na prvi pogled koja, eto, traje već sedam godina. Nakon završene speleološke škole i odrađenoga pripravničkog staža, Ana Katarina nosi naziv speleologa i treba joj još vrlo malo da zasluži i naziv speleologa-instruktora, najviši stručni stupanj na ovome području. Speleologijom se u Hrvatskoj bavi malo ljudi, a na Speleološkom odsjeku (SO-u) Planinarskoga društva Sveučilišta "Velebit", čiji je Ana Katarina član, ima ih oko sedamdesetak. Velebit, Gorski kotar, Žumberak, Biokovo područja su na kojima ih možete zateći u akciji. Vidjeti ih možete samo ako se spustite zajedno s njima, recimo, 1392 metra ispod zemlje, koliko je duboka velebitska Lukina jama. Zašto speleologija, upitasmo Anu Katarinu.
"Speleologija nije hobi, već znanstveno-sportska aktivnost. To znači da, želite li postati speleologom, morate biti u dobroj fizičkoj kondiciji, ali i da prije no što se počnete spuštati u speleološke objekte kako biste ih istražili, morate dosta toga naučiti. Znanja i vještine koje nužno razvijete baveći se tom aktivnošću primjenjivi su u raznim drugim životnim područjima. Povrh toga, istražuje se uvijek u timu, i čini mi se da je to ono što me je toliko godina zadržalo u speleologiji – druženje s ljudima istih interesa."

A strah?
Prema onomu što saznajemo od Ane Katarine speleologija razvija povjerenje u sebe samoga i u kolege u timu. Stoga straha nema. Naša sugovornica objašnjava:
"Dobra podjela posla i organizacija razbija svaki strah. Osim toga, prije samoga spuštanja u speleološki objekt teren se detaljno pretražuje. To se obično radi tijekom kišnih mjeseci u godini kada je spuštanje u jame opasno zbog nabujalih podzemnih voda. Ljeto i suho doba godine naše je vrijeme za akciju. Dobra priprema osiguranje je protiv straha. Uz to, opremljeni smo sigurnosnim užadima i drugom opremom koja ulijeva povjerenje. Jedna od najopasnijih stvari koja vam se može dogoditi je pothlađivanje dok čekate dio tima koji obavlja svoj dio posla. Jednom sam provela dvanaest sati čekajući na 800 metara dubine, što baš i nije bio najugodniji doživljaj u mome životu. U tom slučaju dobro dođu posebne folije kojima se možete omotati i utopliti."

A Madagaskar?
Prošloga ljeta Ana Katarina je provela pet tjedana na Madagaskaru krstareći s prijateljima iz SO-a tim zanimljivim otokom. Najbolje je prepustiti joj da sama nešto više kaže o tom iskustvu:
"U suradnji s Ministarstvom znanosti Madagaskara Komisija za speleologiju pri Hrvatskom planinarskom savezu organizirala je speleološku ekspediciju na prostoru toga speleološki vrlo perspektivnoga područja. To znači da je veći dio Nacionalnoga parka Tsingy de Bemaraha u kojemu smo boravili speleološki neistražen i neoznačen. Za nas uzbudljivo iskustvo. Prošli smo pet tisuća metara novih spilja, morfološki veoma zanimljivih. U takvim se prilikama objekt obično topološki snima, a rezultati istraživanja kasnije se objavljuju u stručnim časopisima. U nas su to, npr. "Priroda" i "Hrvatski zemljopis", a objavljuje se i u stranim listovima. Kako među članovima tima ima i biologa i geologa koji su uzeli uzorke pojedinih slojeva tla, po povratku u zemlju uslijedile su analize, stručni radovi. Bilo je to, dakle, višestruko korisno iskustvo. U takvoj se situaciji naučite cijeniti snagu prirode, počinjete razumjeti njenu mudrost i poštivati njenu raznolikost. I vratite se kući puno bogatiji no što ste bili kada ste krenuli na put."

A dalje?
Druženje u speleološkom okružju, naravno, nastavlja se. Ana Katarina i ne pomišlja na odustajanje. Zašto?
"Speleologija nudi iskustvo Zemlje i prirode neusporedivo s iskustvom na Zemljinoj površini. Jer, kad jednom uđete u mrak, pratnja su vam samo kapanje vode, zvuk užeta i miris blata te zveckanje klinova o vapnenac. Ispod vas je bezdan, a zraka svjetla iznad glave svakim trenom je manja, dok konačno ne utrne. I sami ste. Vi i priroda. I tada znate, osjećate svu snagu života, osjećate Zemljino bílo. I neizmjerno ga cijenite. A kada nakon bezbroj sati izađete na površinu, i Sunce vas zaslijepi, ne zaboravljate. I volite svaki pedalj ovoga planeta, svaki svoj dah, jer osjećate Život u pravom smislu riječi. A to je jedino što je bitno.

Svi koji osjećaju da bi kroz speleologiju pronašli neki svoj interes, neka mi se slobodno jave.

I za kraj još samo nešto: Bilo bi jako dobro imati dobar komunikacijski uređaj u podzemlju. Dakle, Ericssone, evo posla!"

J. Lončar

 

 

[Neplanirani susret u podzemlju Madagaskara]

Tehnička podrška

©Copyright    

10-06-2002