Proslava rođendana u splitskomu odjelu koja je održana ovoga mjeseca bila je posvećena sasvim posebnome slavljeniku – našemu dvadeset godina staromu odjelu u Splitu. U toj svečarskoj prilici prisjetimo se kako je nastao, rastao, uspravljao se i koračao prvim koracima, prolazio kroz pubertet i konačno stigao na vrata zrelosti.

Naša splitska jedinica osnovana je u veljači daleke 1982. Bila je to godina koja inženjerima u Splitu nije dala ni naslutiti kakva ih budućnost čeka u Ericssonovoj velikoj obitelji. Negdje daleko od nas, Ericsson je otkrivao novo područje djelovanja - mobilnu telefoniju. Tih je dana upravo bio instaliran prvi NMT komunikacijski sustav u svijetu. U Zagrebu se ondašnje poduzeće “Nikola Tesla”, koje je kupilo Ericssonovu licencu za noviju AXE centralu, razvijalo softverski i hardverski, a Ured AXE je brojao pedesetak zaposlenih.

Svaki početak je težak

Bilo je to teško doba za mlade splitske inženjere koji su teško pronalazili posao nakon završenoga studija. Nerijetko su napuštali Split u potrazi za “kruhom”. Takvu je situaciju promijenila inicijativa “Nikole Tesle”, uz pomoć tadašnje Pošte i Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Oni su odlučili eksperimentalno osnovati mali Odjel za razvoj softvera koji je trebao djelovati u Splitu.

Pet mladih, vrijednih i entuzijazmom bogatih inžinjera, zaposlilo se 8. veljače 1982. godine u tome dislociranom “Teslinom” odjelu. Bili su to Živana Mijačika (tada Rakić), Ivan Maslov, Vjeran Radatović, Ivo Radonić i danas, nažalost, pokojni Igor Bojović. Prve su mjesece proveli na seminaru dizajna u Zagrebu, gdje su revno učili, prikupljali materijale, signalne dijagrame, printane programe. Na povratku u Split pratio ih je kamion pun knjiga, papira i razne dokumentacije.

Bilo je to vrijeme kada su se svi procesi radili mehanički.

Po zidovima bi lijepili dijelove programa i gotove dijagrame kako bi se lakše snašli u brdu papira. U to vrijeme i poduzeće u Zagrebu raspolagalo je sa samo 2 IBM terminala za koja bi se dizajneri predbilježavali danima unaprijed. Moglo se za ekranom provesti najviše dva sata dnevno, jer je red čekanja bio dug.

Tijekom prve godine u Splitu im se pridružio iskusni član zagrebačkoga tima, Josip Pongrac, kako bi im pomogao u prvim koracima, a onda se iz Zagreba u Split preselio Ivan Mijačika koji ih je nastavio voditi. Za suradnju sa Splitom na razini Instituta bili su zaduženi dr. Rajko Pfaff i dr. Antun Carić, šef zagrebačkoga Ureda AXE , Sead Kotlo te šef softverskoga odjela, Josip Pintarić. Veliku pomoć im je pružao i tadašnji direktor Predstavništva “Nikole Tesle” u Splitu, Davor Ferić.

Područja i način rada

U početku splitska ekipa je radila softver za tranzitne inter-nacionalne i lokalne centrale, uglavnom za rusko tržište. Uz projekte za Rusiju, od kojih su najveći bili Ven4, Ven5, 3IC,EOCC i EOCC12.3, povremeno se radilo i za tržište bivše Jugoslavije, a poslije su došli na red Kina i Kuba.

Profesionalno sazrijevanje i rast

Nakon tri godine “ispit” su konačno položili, te je odlučeno da je vrijeme omogućiti rast splitskoga tima. U Split su stigli fotokopirni aparat, te 2 IBM-ova terminala koja su direktnom iznajmljenom linijom bila spojena sa Zagrebom. Primljeno je još sedamnaest pripravnika te je kupljen novi, veći prostor. U petoj godini postojanja Odjel je preseljen na Mertojak i bolje je opremljen. Način rada se promijenio, sada se uz dizajn u Splitu moglo obavljati i testiranje funkcionalnosti. Količina posla i broj zaposlenih polako i postupno su rasli dok se broj ljudi nije stabilizirao negdje između trideset i pet i četrdeset. Slijedila je još jedna selidba, u sadašnji prostor u Vinkovačkoj.

I mi smo dio Ericssona

U to doba Ericsson je postao najveći pojedinačni vlasnik kompanije, krenulo je osuvremenjivanje i restrukturiranje tvrtke, dostupnost informacijama preko računala i direktne veze između Zagreba i Švedske značajno su porasle, pa je rad postao još efikasniji i ugodniji. Komunikacija s drugim Ericssonovim centrima širom svijeta proširila je vidike.

Daljnja zbivanja su već svima poznata: naši splitski odjeli ETK/D/NS i dio ETK/D/P su u ljeto 2000. počeli dramatično rasti te nas je danas gotovo stotinu.

Radi se i dalje punom parom, broj projekata se vrtoglavo povećao, tehnologije i alati su sve savršeniji, brzine veće.

Lijepo je prisjetiti se kako je to nekada bilo, ali lijepo je vidjeti i zadovoljne iskusne kolege, kada komentiraju kako smo svi, pa i ove najnovije generacije, nastavili jednako složno, kolegijalno i s puno entuzijazma, te se stari duh nije izgubio.

Sretan rođendan svima, a posebno onim prvim “pionirima” koji su uložili puno napora i dobre volje da nam kroz proteklih dvadeset uzbudljivih godina izgrade prepoznatljivi imidž i kvalitetu.

U povodu ove godišnjice zamolili smo za izjavu i rukovoditelja jedinice za Mrežnu signalizaciju iz Splita, Ivu Mijačiku:

“Svi mi možemo biti ponosni što je Ericssonov splitski Odjel postao najveći i najznačajniji razvojni i istraživački centar u Dalmaciji. Najveće zasluge, bez sumnje, pripadaju onima koji su, slikovito rečeno, u Splitu zasadili sjeme razvojno-istraživačkih aktivnosti u području telekomunikacija i brinuli o tomu da se ono razvije u zdravo i čvrsto stablo. Koristim ovu priliku da svima koji su pridonijeli i koji i danas pridonose izvrsnim rezultatima Ericssonove jedinice u Splitu zaželim puno uspjeha u budućem radu.”

Maja Čakić