Vezano uz proces što bržega uključivanja Republike Hrvatske u Europsku uniju, nedavno je hrvatski Sabor donio Zakon o elektroničkome potpisu. Ovim se Zakonom uređuje pravo fizičkih i pravnih osoba na uporabu elektroničkoga potpisa u upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnim i drugim radnjama, te prava, obveze i odgovornosti fizičkih i pravnih osoba u vezi s davanjem usluga certificiranja elektroničkoga potpisa, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Zakon daje definicije brojnih novih termina vezanih uz primjenu digitalnoga potpisa, kao što su elektronički potpis, napredni elektronički potpis, podaci i sredstva za njihovu izradu i verificiranje. Elektronički potpis je skup podataka u elektroničkome obliku koji služe za identifikaciju potpisnika i potvrdu vjerodostojnosti potpisanoga elektroničkog zapisa. Napredan elektronički potpis je elektronički potpis koji:

     1. je povezan isključivo s potpisnikom,
     2. nedvojbeno identificira potpisnika,
     3. nastaje korištenjem sredstava kojima potpisnik može samostalno
         upravljati i koja su isključivo pod nadzorom potpisnika,
     4. sadržava izravnu povezanost s podacima na koje se odnosi i to na
         način koji nedvojbeno omogućava uvid u bilo koju izmjenu izvornih
         podataka.

Samo napredan elektronički potpis ima istu pravnu snagu i zamjenjuje vlastoručni potpis (potpis tintom), odnosno vlastoručni potpis i otisak pečata. Ne može se odbiti prihvaćanje nekoga dokumenta samo zato što je u elektroničkome obliku s elektroničkim ili naprednim elektroničkim potpisom.

Međutim, Zakon ipak nabraja poslove za koje će se i dalje tražiti vlastoručni potpis tintom: poslovi vezani uz prijenos vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama, oporučni poslovi, imovinski predbračni odnosno bračni ugovori, darovni ugovori i još neki ugovori koji se odnose na raspolaganje imovinom ili koje mora ovjeriti javni bilježnik.

Zakon regulira i izdavanje certifikata i davanje usluga certificiranja. Certifikat je svaka elektronička potvrda kojom se potvrđuje identitet potpisnika u postupcima razmjene elektroničkih zapisa, a kvalificirani certifikat je svaka elektronička potvrda kojom davatelj usluga izdavanja kvalificiranih certifikata potvrđuje napredni elektronički potpis. Nadalje, Zakon propisuje što sve kvalificirani certifikat mora sadržavati te koji su uvjeti da netko može biti davatelj usluga certificiranja. Interesantno je da davatelji usluga certificiranja ne trebaju posebnu dozvolu za obavljanje ovih usluga. Međutim, Ministarstvo gospodarstva će voditi evidencije o davateljima usluga certificiranja. Davatelj takve usluge mora ovom Ministarstvu prijaviti početak obavljanja usluga certificiranja najmanje 8 dana prije početka rada. Ministarstvo provodi inspekcijski nadzor nad davateljima ovih usluga.

Zakon je objavljen u Narodnim novinama, ali se počinje primjenjivati tek od 1. travnja ove godine. Međutim, kako sam Zakon predviđa donošenje nekoliko podzakonskih akata, očito da će njegova puna primjena krenuti možda i nakon više mjeseci.

Nelka Fikeys Krmić