Novosti iz područja legislative

Uz brojne nove zakone donesene tijekom prošle godine, mnogima je promakla vijest da je na snagu stupio i Zakon o elektroničkoj trgovini, vrlo bitan i potpuno novi zakon. On predstavlja jedan korak bliže Europskoj uniji, a čak se i početak primjene nekih odredbi toga zakona veže uz dan službenog primitka Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Zakon je stupio na snagu 8. studenoga prošle godine.

No, krenimo redom. Što regulira Zakon o elektroničkoj trgovini? On uređuje pružanje usluga informacijskoga društva, odgovornost davatelja usluga informacijskoga društva te pravila u vezi sa sklapanjem ugovora u elektroničkom obliku. Važno je napomenuti da se odredbe toga zakona ne primjenjuju na zaštitu podataka, područje oporezivanja, javnobilježničku djelatnost, zastupanje stranaka i zaštitu njihovih interesa pred sudovima, na igre na sreću s novčanim ulozima, uključujući lutrijske igre, igre u kasinima, kladioničke igre i igre na sreću u automatima, jer navedena, izuzeta područja reguliraju drugi posebni zakoni.

Što je što i tko je tko

Usluga informacijskoga društva je definirana kao usluga koja se uz naknadu pruža elektroničkim putem na individualni zahtjev korisnika, a posebno Internet prodaja robe i usluga, nuđenje podataka na Internetu, elektronički pretraživači te mogućnost traženja podataka i usluga koje se prenose elektroničkom mrežom, posreduju u pristupu mreži ili pohranjuju podatke korisnika.

Davatelj usluga informacijskoga društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužan je postupati i pružati usluge u skladu sa zakonima i drugim propisima Republike Hrvatske. Pružanje usluga informacijskoga društva je slobodno i za to nije potrebna posebna dozvola, odobrenje ili koncesija.

Zakon dopušta neželjena telekomunikacijska priopćenja, odnosno, korištenje elektroničke pošte u svrhu slanja komercijalnog priopćenja, a da ono nije zatraženo, samo uz prethodni pristanak osobe kojoj je takva vrsta priopćenja namijenjena, a u skladu sa Zakonom o telekomunikacijama.

Ugovori u elektroničkom obliku su ugovori koji se u cijelosti ili djelomično sklapaju, šalju, primaju, raskidaju, otkazuju, pristupaju i prikazuju elektroničkim putem, uz korištenje elektroničkih, optičkih ili sličnih sredstava, uključujući, ali ne ograničavajući se na prijenos Internetom.

Zakon izričito kaže da je sklapanje ugovora, davanje ponuda i prihvata ponuda moguće elektroničkim putem. Zakon, međutim, daje listu ugovora koji nisu pravno valjani ako su sklopljeni elektroničkim putem: ugovori koje uređuje Obiteljski zakon, Zakon o nasljeđivanju, darovni ugovori, ugovori o prijenosu prava vlasništva na nekretninama, ugovori za koje se posebnim zakonom traži da se sastave u obliku javnobilježničkog akta ili da budu vlastoručno potpisani, ugovori o jamstvu. Ugovor u elektroničkom obliku smatra se sklopljenim onoga trenutka kada ponuditelj primi elektroničku poruku koja sadrži izjavu ponuđenog da ponudu prihvaća. Ponuda i prihvat te druga očitovanja volje elektroničkim putem primljena su kada im osoba kojoj su upućeni može pristupiti.

Ako Zakonom o elektroničkoj trgovini nije drugačije određeno, na odnose proizašle iz ili u svezi s tako sklopljenim ugovorima, također se primjenjuje postojeći Zakon o obveznim odnosima, te drugi propisi koji uređuju ugovorne odnose.
Naravno, treba istaknuti da kada se kao pretpostavka valjanosti ugovora traži potpis, njega treba dati sukladno odredbama Zakona o elektroničkom potpisu.

Dakle, Zakon o elektroničkoj trgovini i Zakon o elektroničkom potpisu daju nam pravni okvir za elektroničko poslovanje. Treba samo krenuti u njihovu primjenu.

Nelka Fikeys Krmić