Putujemo, bilježimo

Sredinom veljače u ETK je stigla molba za pomoć od direktorice za kadrove Ericssonove tržišne jedinice Sjeverna Afrika oko elektroničkoga sustava za upravljanje ljudskim potencijalima (Human Resources Management System - HRMS). Elektronička pošta s upitom je, naravno, završila kod Ive Lukić-Ćuže, zamjenice direktorice jedinice za Upravljanje ljudskim potencijalima i organizaciju, koja je odgovorna za uvođenje toga sustava u našoj kompaniji, a ona je završila u avionu za Kairo.

U prvi trenutak sam bila ispunjena dvojbama oko vlastite sposobnosti da pomognem te sam se trudila skupiti hrabrosti da se uputim na drugi kontinent. Uspostavila sam kontakt s predstavnicima tržišne jedinice Sjeverna Afrika odgovornima za pitanja vezana uz ljudske potencijale te saznala u kojem području HRMS-a im treba pomoć. Tražili su nekoga tko ima iskustva i tko im može dati praktične savjete u svakodnevnom korištenju sustava u upravljanju organizacijom, kada i koju akciju koristiti za promjenu radno-pravnog statusa zaposlenika te izvještavanju.

Posao na prvom mjestu

Radionica je zakazana u okviru redovnog sastanka menadžera za upravljanje ljudskim potencijalima u Sjevernoj Africi, dakle iz Ericssonovih kompanija u Egiptu, Alžiru, Tunisu i Maroku, a održana je 3.i 4. ožujka u Kairu. Prvo sam istražila i procijenila kvalitetu podataka koje navedene kompanije imaju u sustavu, a zatim ih uputila koje još podatke treba unijeti i kako to učiniti, kako bazu podataka održavati i kojom se dokumentacijom služiti. Nakon tema koje su bile zajedničke svima, pojedinačno sam radila sa svakim rukovoditeljem na području koje je njemu bilo interesantno. Moj angažman ocijenili su korisnim, a potvrđuje to i poziv da i ubuduće, kada prilike to budu iziskivale, svojim znanjem podržim kvalitetni rad službi za upravljanje ljudskim potencijalima u Ericssonovim kompanijama u Sjevernoj Africi.

A zatim turističko razgledavanje i zabava

Uz službeni dio, uzela sam još tri dana za turistički posjet zemlji faraona. Ono što me je fasciniralo već na dolasku u Kairo bio je gradski promet. U grad sam ušla u vrijeme završetka radnog vremena, kad su na cestama milijuni ljudi i automobila. Kairo, naime, ima oko 12 milijuna stanovnika. Brzim i širokim cestama s tri ili četiri vozna traka kretala su se i neka zaprežna kola, ponekad i jahač na devi, pješaci su prelazili cestu, iz prepunih gradskih rasklimanih autobusa iskakali su ljudi za vrijeme vožnje. Na raskrižjima nema semafora, nema policajaca, nema čak niti prometnih znakova, ograničenja brzine. A ipak tijekom šest dana boravka u Kairu nisam vidjela niti jednu prometnu nezgodu, niti čula zvuk ambulantnih kola.
Ostala sam osupnuta prljavštinom grada. Čini se da su ravni krovovi odlagališta krupnoga otpada i građevinskog materijala, mnoga su prigradska naselja građena bez dozvole, zgrade od crvene opeke nedovršene, a zbijene jedna do druge izgledaju sablasno.
Ali vidjela sam u Kairu i ono zbog čega se taj grad posjećuje: koptski i islamski dio, Citadelu i Muhamed Ali džamiju, najveći otvoreni bazar na svijetu, Egipatski muzej, mumije, sarkofage, zlatnu Tutankamonovu masku, skulpture s fascinantnim zelenim očima koje izgledaju kao žive. Večerala sam na terasi broda-restorana Blue Nile, cjenkala se u školi tepiha za tapiseriju od svile s motivom božice Nut, vidjela kako se proizvodi papirus, kupila za uspomenu jedan s motivom iz Knjige mrtvih. Naravno, nisam mogla izbjeći ni kupnju parfema - njihovim trgovcima teško je odoljeti. Izabrala sam parfem cvijeta lotusa, jednog od simbola Egipta. Posjetila sam Gizu i vidjela najveće piramide, Keopsovu, Kefrenovu i Mikerinesovu, te stajala na mjestu s kojeg se može vidjeti 14 piramida uokolo. Ulazila sam u mastabe, grobnice koje su rađene kao kuće u kojima su mrtvi prije živjeli, ukrašene reljefima i oslikane prizorima iz života. Na kraju, u Memphisu, nekadašnjoj prijestolnici Egipta, vidjela sam 13 metarsku ležeću statuu Ramsesa II i sfingu od alabastera.
Sve to vidjela sam zahvaljujući Ashrafu, profesionalnom vodiču i zaljubljeniku u Egipat (www.egyptlover.com). Svima koji požele poći u Egipat preporučujem pomoć profesionalnoga vodiča. Ashraf me je, naime, tri dana vozio od znamenitosti do znamenitosti, kupovao karte, uvodio na posebne ulaze, objašnjavao, fotografirao - i sve to za 120 dolara.

I. Lukić- Ćuže