Puna i prijevremena mirovina

Oštriji uvjeti umirovljenja nastupili su već od 1.siječnja 1999. donošenjem Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema čl. 30 Zakona, muškarac može ići u punu starosnu mirovinu sa 65, a žena sa 60 godina života, uz najmanje 15 godina mirovinskog staža.
Međutim, do 2008.g. postoji i prijelazno razdoblje u kojemu se postupno povećavaju tražene godine života, a minimalni staž se postupno smanjuje. (tablica 1).
Druga mogućnost koju pruža prijelazno razdoblje do 2008.g. odnosi se na zaposlenike koji imaju puno staža (muškarci 40, a žene 35 godina mirovinskoga staža). Takvi zaposlenici također mogu ići u punu mirovinu ako imaju tražene godine života (tablica 2).
Uvjeti za prijevremenu starosnu mirovinu propisani su čl. 31 Zakona. Tako u prijevremenu mirovinu mogu ići muškarci sa 60 godina života i 35 godina staža, odnosno žene s 55 godina života i 30 godina staža. No to će vrijediti tek od 1.siječnja 2008., a do tada je i ovdje predviđeno prijelazno razdoblje u kojemu se postupno povećavaju tražene godine života. (tablica 3).

tablica 1

tablica 2

tablica 3

tablica 4

Ići u prijevremenu mirovinu ili raditi do uvjeta pune mirovine, teško je odlučiti

Odlazak u prijevremenu mirovinu znači trajno umanjena primanja zbog godina odnosno mjeseci staža koji nedostaju. Prema Izmjenama zakona o mirovinskom osiguranju (od 18.prosinca 2002.), umanjenje iznosi 0,34% za jedan mjesec, 4,08% za jednu godinu, odnosno, 20,4% za pet godina ranijega odlaska u mirovinu.
S druge strane, svake godine sve je duži raspon najpovoljnijih uzastopnih godina iz kojega se uzimaju tzv. vrijednosni bodovi za izračun mirovine. Tako se sve do 2000. mirovina računala tako da se izabralo 10 uzastopnih najpovoljnijih godina u kojima je osiguranik ostvario svoje najbolje zarade. Od 2000. raspon se postupno povećavao za po 3 godine tako da će se, primjerice, od 2009. nadalje mirovina zapravo izračunavati iz zarada cjelokupnoga radnog staža (tablica 4). To je za osiguranike očito nepovoljnije od izabranoga raspona najboljih godina.
I nadalje vrijedi načelo da primanja iz posljednje godine mirovinskoga staža ulaze u obračun mirovine samo ako je riječ o cijeloj godini, tj. ako je osiguranik prestao raditi 31.prosinca i nastupio u mirovinu 1.siječnja sljedeće godine.

Najniža mirovina

Izmjene mirovinskoga zakona od 18.prosinca 2002. promijenile su i način izračuna tzv. minimalne mirovine, tj. zagarantiranoga najnižeg mirovinskog primanja. Najniža mirovina po novome se određuje za prvih 30 godina mirovinskoga staža u iznosu od 0,825% prosječne bruto plaće u Republici Hrvatskoj za jednu godinu staža, a za staž iznad 30 godina 0,4125% od prosjeka. To je nepovoljno za osiguranike preko 30 godina mirovinskoga staža (za one do 30 godina nije se ništa promijenilo). U slučaju da je najniža mirovina ujedno i prijevremena, još se dodatno umanjuje za 0,34% po mjesecu. Najniža mirovina za 30 godina mirovinskoga staža u 2003. iznosi 1.249,80 kn.
Sve u svemu, izmjene mirovinskoga zakona koje su stupile na snagu, 18.prosinca 2002. što je doista neuobičajeno, neugodno su iznenadile mnoge buduće umirovljenike. Oni su, očekujući 1.siječnja 2003. kao logičan datum primjena, propustili na vrijeme podnijeti zahtjev za umirovljenje pa su tako potpali pod nepovoljni utjecaj novih zakonskih izmjena.

Najviša mirovina

Uz određivanje najniže mirovine, mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti (1.stup) podrazumijeva i pojam najviše mirovine, tj. maksimalnoga iznosa koji se dobiva bez obzira na individualni doprinos tijekom ranijih godina. Postavljana je i gornja granica za uplatu doprinosa u 1.stup (31.860,00 kuna mjesečno) što je logično s obzirom da su ograničene visine isplate mirovina u budućim razdobljima.
Najviša mirovina proporcionalna je godinama mirovinskoga staža i u 2003.g.iznosi. 4.898,70 za 30 godina, 5.715,15 za 35 godina, 6,531,60 za 40 godina mirovinskoga staža.
Uvođenjem drugoga mirovinskog stupa ta će se situacija u budućnosti popraviti. Naime, mirovine iz drugoga stupa nemaju gornjega ograničenja već ovise isključivo o visini i dužini individualnih uplata osiguranika.
Zakonom o obveznim osiguranjima od početka ove godine uvedena je obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje i na zarade izvan radnoga odnosa (ugovori o djelu). Obveza plaćanja doprinosa ima za posljedicu priznanje prava na mirovinu i po ovoj osnovi. Primatelji ugovora o djelu koji su već osigurani kroz redovni radni odnos, imat će s osnova plaćenih doprinosa pravo na povećanu mirovinu. Oni primatelji koji nisu u sustavu mirovinskoga osiguranja sada će moći steći status osiguranika, razmjerno visini uplaćenih doprinosa. Mirovinski staž po ovoj osnovi stjecat će se tako da će se ukupni bruto primitci isplaćeni u jednoj godini dijeliti s prosječnom bruto plaćom u Republici za tu godinu. Bruto primitak u visini jedne prosječne bruto plaće Hrvatskoj donijet će jedan mjesec mirovinskoga staža.
Orijentacije radi, prosječna bruto plaća u Republici za razdoblje siječanj-kolovoz 2002.g. iznosila je 5.310,00 kn. Na ovaj način moći će se u jednoj godini steći najviše 12 mjeseci mirovinskoga staža.

Đurđa Peršin