"Čekaj, čekaj, da vidim: elektrotehnika, filozofija, psihologija, matematika, medicina. Što od toga odabrati? Najbolje je sve staviti na papir, zbrojiti plusove i minuse i tada donijeti odluku. Eto, dakle, elektrotehnika! To je područje koje nudi niz izazova, dinamično je, otvara razne mogućnosti zapošljavanja, temelj je nekoliko industrijskih grana… Time ću se baviti u životu, a filozofijom i psihologijom ću se zabavljati u slobodno vrijeme", razmišljala je prije nekoliko godina Ranka Grubešić, Product Manager iz jedinice za Rješenja više-uslužnih mreža u Centru za komunikacijska rješenja, usluge i logistiku. Takvo ju je razmišljanje dovelo u Ericsson Nikolu Teslu i u mnogočemu odredilo njen djelić svemira kojega ćemo sada zajednički detaljnije istražiti.

Tri moje glavne odlike su:

a) racionalnost. Ne vjerujem u krajnosti, ma o čemu se radilo. Volim dobro promisliti o dobrim i lošim stranama svakoga svojega poteza, svake svoje odluke. Kasnije, čak i ako se stvari ne odvijaju onako kako bih ja željela barem si ne mogu predbacivati da sam postupila u hitnji. No, takvih je slučajeva zapravo bilo veoma malo jer u svojim promišljanjima uvijek nastojim sagledati i najbolji i najgori mogući scenarij.

b) svestranost. Ne volim zatvaranje u određene "kućice". Mnogi ljudi si nepotrebno postavljaju granice i tako ne iskoriste sve svoje potencijale. Trudim se da se to meni ne dogodi. Volim učiti, lako i brzo savladavam nova područja. Zbog težnje da proširim vidike upisala sam ove godine i poslijediplomski studij iz Organizacije i menadžmenta na Ekonomskom fakultetu. Usavršavanje u struci je važno, ali jednako je važno i razumijevanje sustava u sklopu kojega djeluješ. Mislim da će mi u tomu područje koje sam odabrala za poslijediplomski studij uvelike pomoći.

c) druželjubivost. Ma gdje se nalazila uvijek nađem srodnu dušu s kojom mogu podijeliti svoja razmišljanja o različitim životnim filozofijama. Usprkos današnjem brzom tempu života i danima krcatim obavezama onaj tko želi može odvojiti dio vremena za udubljivanje u teme koje nisu usko vezane uz njegovo područje rada ili uz privatne probleme. Mislim da je važno razmjenjivanje takvih razmišljanja s drugima, jer tako se šire vidici te razvija tolerancija i bolje razumijevanje ljudi iz okoline. U današnjem svijetu emocionalna inteligencija je izrazito važna te čini taj svijet, između ostaloga, i humanijim mjestom. A tema je toliko - od jezičnih rasprava i povezanosti filozofije i matematike do međuljudskih odnosa.

Tijekom dvije i pol godine rada u Ericssonu Nikoli Tesli

a) uvjerila sam se da je moja odluka o studiju elektrotehnike bila dobra. Znanja stečena tijekom studija omogućuju mi rad u području koje se kontinuirano razvija i koje je sve prisutnije u našem svakodnevnom životu. Definitivno smo ušli u komunikacijsko doba, a teza da je komunikacija potaknula i osigurala napredak ljudske vrste još se jednom potvrđuje u vremenu u kojem mi živimo.

b) gotovo godinu dana radila sam u Stockholmu u sklopu jednog korporativnog projekta. Bavila sam se razvojem i održavanjem alata za dimenzioniranje i konfiguraciju Ericssonovih proizvoda u više-uslužnim mrežama. Mogu se samo pridružiti brojnim kolegama koji su u sličnim prilikama isticali koliko je za mladoga stručnjaka značajna mogućnost sudjelovanja u radu internacionalnoga tima. O entuzijazmu i motivaciji koju čovjek radeći s kolegama s raznih strana svijeta stekne ne treba niti govoriti. Stockholm me se posebno dojmio kao ugodan, internacionalni grad u kojem se slobodno diše, meni najljepši grad na svijetu…zasad. Nadam se da će me poslovni i privatni putovi što češće voditi u različite zemlje, gdje ću se moći upoznati s različitim kulturama i pogledima na život.

c) shvatila sam što znači raditi u sredini koja slijedi svjetske trendove. Pri tomu prije svega mislim na potrebu kontinuiranoga usavršavanja. Ulaganje vremena i truda u obrazovanje i nakon završetka studija nezaobilazna je pojava u svijetu. Drago mi je što je tako i u našoj kompaniji, odnosno u cijelom Ericssonu. Gledano šire, u našoj zemlji bi mnogo toga trebalo učiniti na unaprjeđenju razine obrazovanosti populacije. Usuđujem se reći da je Ericsson Nikola Tesla u tom pogledu natprosječna sredina koja je i mene potaknula da na svojoj stručnosti uporno i stalno radim.

Da sam

a) profesionalni sportaš, trčala bih duge pruge. Tijekom boravka u Švedskoj, primjerice, sudjelovala sam na maratonu koji se tradicionalno održava u Stockholmu. Doduše, trčala sam tzv. mini-maraton dug osam i pol kilometara, no i to je dovoljno za prepoznavanje glavnih odlika dugoprugaša - izdržljivost, upornost i filozofija pobjednika. Trudim se te kvalitete razviti i inače u životu, ne samo kada je riječ o trčanju.

b) uporna i da si postavljam visoke ciljeve dokazala sam prvo sama sebi, a onda i drugima, osvojivši nagradu "Josip Lončar" na trećoj godini studija koju Fakultet elektrotehnike i računarstva dodjeljuje najboljim studentima. Tom sam prilikom obučena u svečanu togu dala izjavu za Hrvatsku televiziju koja je objavljena u sklopu priloga u Zagrebačkoj panorami. Govorila sam o mogućnostima koje otvara studij elektrotehnike i računarstva i toliko se raspričala da su mi posvetili cijeli središnji dio emisije.

c) osoba koja ne preže pred izazovima utvrdila sam nedavno nastupivši u showu naše kompanije upriličenom u kaptolskom Kulturnom centru za poslovne partnere i kupce Ericssonovih poslovnih sustava na domaćem tržištu. Pozivu za sudjelovanje bez ustezanja sam se odazvala očekujući kako će moj angažman u toj svojevrsnoj predstavi biti zabavni iskorak iz svakodnevnih radnih zadaća. Tako je i bilo.

d) spremna našaliti se na svoj račun pokazala sam predstavivši se u spomenutoj prezentaciji poslovnih sustava kao plavuša koja koristi umjetnu inteligenciju, odnosno, koja je kosu pobojala u crvenkasto-smeđi ton. I ja sam se smijala zajedno s publikom. Čini mi se da je to jedna od tajni sretnoga života: moći se smijati sam sebi i mnogočemu oko sebe.

J. Lončar