U svojim zadnjim intervjuima, koje smo imali prilike pratiti putem video zapisa 5 minutes na korporativnom intranetu, novi predsjednik korporacije Carl-Henric Svanberg posebno je istaknuo jednostavnost kao najbolji put do učinkovitoga rada. No, jedna lasta ne čini proljeće. Valjalo bi stoga da svatko od nas svoje odgovornosti stavi pod lupu te razmisli o tomu kako doprinijeti povećanju djelotvornosti poslovnih procesa u kojima sudjeluje. Zagovornika takvoga pristupa ima i više među nama Ericssonovcima, a jedna od njih je i Ljiljana Čondrić, voditeljica projektnoga ureda na razini tržišne jedinice Srednja Europa i jedna od sudionica u kreiranju novoga načina rada unutar Ericssonovih centara izvrsnosti za cjelovita komunikacijska rješenja na području Europe, Srednjega Istoka i Afrike.

Sklonost prema tehničkim područjima

a) bila je u mom slučaju izražena još od malih nogu. Čini mi se danas da sam oduvijek znala da ću se u životu baviti nekom tehnikom. Drago mi je da su to u konačnici postale telekomunikacije. To možda jest "muško" područje, no kada je o komunikaciji kao ljudskoj potrebi riječ mislim da su žene u prednosti. Baviti se tehnologijom koja tu potrebu zadovoljava i podržava znači raditi nešto uistinu korisno i praktično. To me u profesionalnom smislu ispunjava.

b) rekla bih, ima korijene u porodičnoj genezi. Naime, jedna od mojih sestara je diplomirala strojarstvo, a druga građevinarstvo.

c) vjerojatno je utemeljena na dinamičnosti takvih disciplina. Nikada nisam prezala pred izazovima. Probleme sam uvijek shvaćala kao normalni dio života, a svoju energiju usmjeravala sam na iznalaženje konstruktivnih rješenja. Upravo u tom je bit tehničkih područja: razvoj tehnologija može se također promatrati kao svojevrsni problem koji iziskuje kontinuirani angažman, učenje i promjenu načina razmišljanja i ponašanja.

Svaki početak je

a) zanimljiv. S veseljem se sjećam početka rada u Ericssonu Nikoli Tesli nakon studija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Ući u pravi živi svijet komunikacijskih tehnologija bilo je veoma uzbudljivo. Bez obzira na znanja koja sam donijela s fakulteta svakoga dana sam upoznavala nešto novo: tehnologiju, procese rada jedne velike tvrtke ili nove ljude koji su me tada impresionirali svojim znanjem i iskustvom.

b) mjesto na kojemu počinje novo životno poglavlje. Volim puno čitati pa možda i zato život shvaćam kao roman u kojemu se pojedine faze redaju poput odlomaka u kakvu književnu djelu. Početci donose promjenu, razbijaju rutinu i predstavljaju osvježenje u uhodanoj svakodnevici. Upravo stoga što volim biti na početku novoga iskustva sam bez mnogo predomišljanja prihvatila ponudu da, ubrzo nakon što sam se zaposlila u Ericssonu Nikoli Tesli, odem na neko vrijeme raditi za jednu od talijanskih konzultantskih tvrtki. U Rimu sam provela više od godinu dana radeći u internacionalnom okružju. Bila je to pravovremena i obilna injekcija samopouzdanja i stručnoga kaljenja koja me je dobro pripremila za trenutačne životne izazove.

c) izazov koji nam ponekad nameću okolnosti u kojima smo se našli, a kojega ponekad i sami izaberemo. Počevši od svakog novog projekta kojeg prihvatim pa do vlastitog sna za kojeg vjerujem da imam snage i smjelosti da ga ostvarim, sve su to za mene izazovi.

Strah od odgovornosti

a) ne poznajem. A tajna je u otvorenosti prema svakomu, u iskrenoj komunikaciji lišenoj bilo kakvih loših primisli. Nije mi problem reći ono što mislim ili donijeti odluku. U sredini u kojoj radim, Centru za komunikacijska rješenja, usluge i logistiku, njeguje se timski rad, profesionalni pristup obavezama i briga o kompetencijama. Kada znadete da ste dio tima koji djeluje u skladu s takvim principima ne bojite se poslovnih izazova jer znadete da uz sebe imate stručne i odgovorne ljude koji će učiniti sve što je moguće kako bi se zacrtani cijevi realizirali.

b) nije me uhvatio niti onda kada sam stala na čelo projektnoga ureda na razini tržišne jedinice Srednja Europa. Znala sam da voditi virtualnu organizaciju te se nositi s poslom na regionalnoj razini nije isto kao i koordinirati rad kolega koji sjede u istom hodniku. Takvu organizaciju treba graditi polako, strpljivo, treba krenuti od toga da svi, premda dolaze s različitih tržišta i imaju različita iskustva, razumiju i prihvate ciljeve te nove organizacije. Postići zajedništvo u takvim uvjetima mnogo je teže no kada je riječ o tradicionalnoj linijskoj organizaciji.

c) koje sam preuzela kao dio tima koji djeluje kao okosnica jednoga od tri Ericssonova centra izvrsnosti za komunikacijska rješenja na području Europe, Srednjega Istoka i Afrike također nisam osjetila. Ali, zato sam osjetila silno uzbuđenje jer mi se ukazala prilika da sudjelujem u novom načinu rada, da pridonesem uspostavljanju novoga načina razmišljanja u organizaciji koja obuhvaća tako široko područje i na kojemu je prisutno mnogo Ericssonovih kupaca.

Konkretno,

a) koordiniram rad na projektima koji se realiziraju na razini naše kompanije i na razini tržišne jedinice Srednja Europa, komuniciram kontinuirano s voditeljima projekata te s njima usuglašavam obuku stručnjaka koji rade na projektima. Kada je riječ o projektnom uredu koji djeluje na regionalnoj razini voljela bih istaknuti da sam u njegovu pokretanju sudjelovala od samoga početka te s najužim suradnicima iz zemalja Srednje Europe uspjela uspostaviti djelotvornu i plodonosnu suradnju. Trebalo je za to vremena, no danas smo svi koji u tom poslu sudjelujemo ponosni na zajedničke rezultate.

b) u svom poslu, ali i u privatnom životu rukovodim se krilaticom koju, premda ju volim ponavljati na engleskom jeziku, vjerujem, svi razumiju: Make it simple. Ono od čega zazirem i čega me je strah su jalovi dugotrajni sastanci, nepotrebni i komplicirani procesi, suvišni koraci koji se čine da bi se došlo do cilja. To je gubitak vremena i energije kojega si u današnjim uvjetima poslovanja ne možemo dozvoliti. Nastojim uvijek pravocrtno stići tamo kamo sam naumila, osim u jednom…

c) a to je pripravljanje kolača. U slobodno vrijeme odmara me šarenilo boja, raznovrsnost okusa i mirisa i pri tom ne radim po najbržem i najjednostavnijem receptu. Volim razveseliti svoje najmilije slatkim zalogajom koji je praznik i za oko i za nepce.

J. Lončar