|
Tim stručnjaka naše kompanije u lipnju je bio angažiran na velikome projektu integracije EIN 1.0 za WorldCom Asia-Pacific, globalnoga telekom operatora, koji se u svoju postojeću mrežu u Aziji odlučio uvesti rješenja i usluge temeljene na Ericssonovoj ENGINE platformi. U prvoj fazi trebalo je implementirati TeS u Hong Kongu i MSG u Seoulu na koji će se spajati postojeće WorldCom-ove centrale, a u drugoj fazi planirano je dodavanje MSG-a u Guamu.
U ovome kompleksnom projektu paralelno je sudjelovalo nekoliko Ericssonovih kompanija iz raznih dijelova svijeta – Hong Konga (instalacija), Danske (Diamux), Švedske (MN OSS) i Hrvatske (najveći dio posla – integracija u Hong Kongu i Južnoj Koreji), te vanjski dobavljač opreme koja je također bila sastavni dio mreže. Glavni nositelji integracije bili su stručnjaci naše kompanije iz Usluga, točnije Centra za integraciju softvera (ETK/O/C/SS&I).
WorldCom Asia Pacific, dio je globalnoga telekom operatora MCI WorldCom, koji je prisutan u većini zemalja svijeta koje nemaju monopolizirano tržište fiksnih (wireline) telekomunikacija. Posao integracije povjeren je stručnjacima naše kompanije zato što su njihove visoke kompetencije i kvaliteta već došle do izražaja u ranijoj suradnji s WorldCom-om (njegovim europskim dijelom) kada je obavljena implementacija aplikacije GOAS2.1 na WorldComovim centralama u Europi. Predstavnici WorlComa tada su konstatirali: "To je najbolji, ikada, proveden Ericssonov “roll-out”.
Kako saznajemo projekt uvođenja novih usluga na ENGINE platformi u postojećoj mreži u Aziji bio je izazovan iz više razloga. Ericssonovo rješenje trebalo je integrirati u postojeću ATM mrežu i to istodobno na dvije jako udaljene lokacije – u Hong Kongu i Južnoj Koreji. Također je trebalo koordinirati rad velikoga broja stručnjaka iz više kompanija. Uz sve to od goleme važnosti bio je uspjeh cjelokupnoga projekta jer je riječ o proboju Ericssona na novo tržište budući da WorldCom Asia Pacific u svojoj azijskoj mreži do sada nije koristio Ericssonovu opremu i rješenja.
Tim stručnjaka naše kompanije sastojao se, zapravo, iz dva dijela. Jedan je krenuo u Hong Kong, a drugi dio u Seoul. Pročitajte kakve dojmove donose iz ovih, nama egzotičnih zemalja.
Hong Kong
U Hong Kong smo krenuli Marijan Vukoja, Darko Čižmek,
Željko Bosanac i ja. Stigli smo nakon 11 sati leta.
Povijesni podaci
Evo malo povijesnih podataka. Hong Kong je prije dolaska Britanaca bio mala ribarska zajednica i pribježište gusara i putnika s Južnokineskoga mora. Za vrijeme opijumskih ratova s Kinom u 19. stoljeću, Britanci su to područje počeli koristiti kao pomorsku bazu, a nakon prvoga opijumskog rata (1842.) Hong Kong je Nankinškim sporazumom potpao pod britansku vlast. Nakon ponovnoga sukoba s Kinom, teritoriju Hong Konga dodan je poluotok Kowloon i Kamenorezački otok. Ugovorom o zakupu na 99 godina (1898.) Britanci su došli i u posjed tih novih područja. Tijekom burnih 99 godina, broj stanovništva se u nekim razdobljima povećavao za čak 100 000 ljudi mjesečno, uglavnom izbjeglica iz Kine. Nakon isteka Sporazuma (1997.) Hong Kong je vraćen Kini kao posebno administrativno područje. Kina se obvezala da slijedećih 50 godina ništa ne mijenja u društvenim odnosima oblasti Hong Konga.
Prvi dojmovi u susretu s gradom
Ubrzo nakon dolaska sve moje predodžbe o Hong Kongu kao relativno malom prostoru u kojemu je sve na “pješačkoj udaljenosti” pale su u vodu. Nepregledna šuma nebodera, od kojih oni niži imaju četrdesetak katova, seže u nedogled. Nadmetanje u arhitektonskim rješenjima među najvišim neboderima negdje je u sivoj zoni između gracioznosti i kiča. Nešto im je ipak zajedničko. Na svim novim neboderima se vidi da se nije štedjelo prilikom izgradnje. Među građevinama ovoga grada uočljiva je tipična azijska isprepletenost velikoga bogatstva i velikoga siromaštva. Između stokatnih blještavih nebodera, stisnuli su se dvadeseterokatni “patuljci” u poluraspadujaćem stanju, čekajući, valjda, da budu nadomješteni još višim i blještavijim grdosijama. U jednom od najviših nebodera, na 78. katu, nalazi se i hongkongško sjedište WorldComa. Tu smo bili na sastanku s kupcem. Iz konferencijske dvorane pružao se fantastičan pogled na cijeli grad, a najdojmljiviji je bio prizor orla koji je proletio, svega nekoliko metara od prozora.
Prava tjeskoba pojavljuje se u prvoj šetnji gradskim ulicama koje su tako pune ljudi da je normalno kretanje potpuno onemogućeno. Jedino se može prepustiti rijeci ljudi da vas nosi. Pojam “široke upotrebe mobilnih telefona” u Hong Kongu poprima potpuno nove dimenzije, drugačije od svih onih na koje smo navikli. Stječe se dojam da telefoniraju apsolutno svi i to satima. Unatoč ogromnoga broja ljudi koji su danonoćno na ulicama, one su vrlo čiste. Plakati po gradu i televizijske reklame upozoravaju da se za bacanje smeća na javnim mjestima plaća kazna od 600 hongkongških dolara (oko 700 kuna). Svugdje gdje je zabranjeno pušenje, istaknut je i cjenik za prekršitelje - 5000 hongkongških dolara.
Tržnica u Hong Kongu je doživljaj za sebe. Raznolikost voća i povrća, nama potpuno nepoznatih plodova mora, mesa i uličnih kuhinja stapa se u kakofoniju mirisa. koju smo nazvali “crne čarape, osmi dan”, parafrazirajući stupnjeve vještine kung-fu majstora.
Strašna vrućina i vlaga
Unatoč strašnoj vrućini i vlazi, uglavnom smo se pošteno smrzavali. Naše je radno mjesto bilo u centrali gdje smo ipak provodili većinu dana, noći i vikenda. Između telekomunikacijskoga hardvera polarna je hladnoća, puše orkanski vjetar i vlada takva buka da smo se morali dovikivati kako bismo se čuli. Računala smo držali na drvenim sanducima u kojima je došla Ericssonova oprema, a kao stolci služile su nam “špule” od kabela. No, da se ipak vratim vrućini i vlazi. Apsolutno svi prostori, uključujući javni prijevoz i taksije, su klimatizirani do točke smrzavanja. Tako kada izađete na otvoreno, zbog pothlađenosti, odmah osjetite kondenzaciju vlage na koži i odjeći i nakon nekoliko trenutaka postajete potpuno mokri.
Javni prijevoz je izvrstan. Podzemna željeznica, u obliku jednoga višezglobnog vagona dužine stotinjak metara kroz koji se pruža interesantan pogled s kraja na kraj, ide prema vašoj destinaciji svake minute. Ulice su preplavljene taksijima, vlada prava inflacija. Kako smo čuli dva do tri taksista se udružuju i kupuju po jedan automobil koji je, radi što bolje iskoristivosti, u pogonu 24 sata dnevno.
Što se turističkih znamenitosti tiče, ne bih preporučio Hong Kong kao destinaciju za godišnji odmor. Na cijelome području Hong Konga sve zanimljivosti mogu se svesti na vrlo ograničen broj lokacija. Izdvojio bih budistički samostana Po Lin u kojemu se, prema turističkim prospektima, nalazi najveći brončani kip Bude na svijetu. Nedostatak turističkih lokacija je za nas zapravo bio dobrodošao jer vremena za turizam nije ni bilo.
Sven Potroško
Sve lijepe žene ostaju u Koreji, a manje lijepe odlaze u Japan
Trojac Juraj Krleža, Tomislav Kovač i Gabrijela Ivošević bio je na radnome zadatku u Seoulu i to upravo uoči Svjetskoga nogometnog prvenstva.
Uz vrlo zahtjevan i izazovan posao integracije, bilo je to zanimljivo iskustvo susreta s Republikom Korejom, točnije Seoulom gdje smo bili smješteni. Impresionirani smo ljudima, kulturom i običajima te daleke zemlje.
Seoul kroz povijest i brojke
Krenimo kao pravi vodiči, s povijesnim činjenicama i brojkama. Seoul, glavni grad Republike Koreje, je megalopolis koji danas broji oko 10 milijuna stanovnika što je približno četvrtina ukupnoga stanovništva ove zemlje. Počeci razvoja Seoula, jednoga od glavnih međunarodnih središta, vezani su uz doba Joseon dinastije, oko 1392. godine. Grad je izdržao brojne invazije Japanaca tijekom 16 i 17 stoljeća, no veća razaranja doživljava tijekom japanske okupacije od 1910. do 1945. te za trajanja Korejskoga rata (1950.-1953.). Tada je uništen veći dio povijesnih građevina. Danas se posebna pažnja poklanja upravo očuvanju i renoviranju preostale kulturne i povijesne baštine, skrivene između modernih, visokih nebodera. Nakon 60-tih, Seoul doživljava ekonomski uzlet popraćen brzom urbanizacijom. Danas je to megalopolis prožet neboderima, bliještećim reklamama, prometnicama prepunim automobilima i nevjerojatnom gužvom koja rezultira zastojima i od po nekoliko sati. Kroz Seoul teče rijeka Hangang, a gradom se proteže i dvanaestak manjih planina. Zato se stalno uzdižete i spuštate niz nizbrdice. Kada bismo brojkama pokušali dočarati jedan dan u Seoulu to bi otprilike izgledalo ovako (podaci iz 1999. o.p.): 347 rođenih, 103 umrla, 233 vjenčana para, 71 razvod, 8 462 promjene adresa, 272 prodana automobila, 2 058 izdanih vozačkih dozvola, 957 kriminalnih djela, 77 938 Mwh potrošene energije, 19 požara itd.
Atmosfera uoči nogometne "ludnice"
Ono što fascinira je brojnost ljudi i gužve na ulicama. Dok pišemo ove retke sresti stranca prava je rijetkost. Slika se promijenila kada su grupe raspoloženih navijača došle na najveću "ludnicu" na Zemlji – Svjetsko nogometno prvenstvo. Koliko smo uspjeli zapaziti, Seoul se, a pretpostavljamo i ostatak Koreje, vrlo savjesno pripremio za organizaciju ovoga događaja. Cijeli grad prepun je zastava, logova, pred budističkim hramovima danima se organiziraju zajedničke molitve za uspješnu organizaciju i uspjeh domaćega tima. Grad je prepun ogromnih ekrana za prijenos utakmica, a protežu se preko nekoliko katova pročelja visokih nebodera, ispred i unutar shopping centara, na trgovima. Hoteli su većinom bukirani, a karata za utakmice nema u prodaji već odavno.
Hrana
Hrana je poseban izazov. Korejsko nacionalno jelo je kimchi. Dobivate ga u svakome restoranu, uz svako jelo. Glavni sastojak je kineski kupus sa različitim začinima, uključujući čili i riblje sosove. Okus zasigurno nije nešto čega biste se sjetili s nostalgijom, ali s obzirom na cijene europske hrane, česti posjeti korejskim restoranima učiniti će kimchi dijelom vaše svakodnevne prehrane. Pas na jelovniku dio je korejske višestoljetne tradicije Sada je zabranjen, ali još uvijek ima posebnih mjesta na kojima se pas slobodno konzumira.
Tradicionalna ljubaznost
Snalaženje po gradu je olakšano jer su uz korejski, imena ulica i stanica označena i na engleskome jeziku.
Dobro prijevozno sredstvo je podzemna željeznica, a često se koristi i taksi. Cijena nije suviše visoka, ali su problem velike gužve, pa relativno kratku udaljenost svaki put prevaljujete za različito vrijeme i cijenu. Nema potrebe vikati «Taksi!», jer ne bi bilo nikakvoga učinka. Naime, glavni problem s kojim smo se uočili je nepoznavanje stranoga jezika. Rijetki znaju engleski. Unatoč tome svi ljudi su vrlo ljubazni i uslužni i trude se pomoći vam koliko god mogu. Ako vas uoče kako stojite s planom grada, prići će vam bez ustručavanja i početi objašnjavati na korejskom. Informacije koje će vam dati su uglavnom netočne - ili se niste razumjeli ili oni ne poznaju svoj grad. U restoranu će vam pristojno prići ako krivo jedete nacionalno jelo, pokušati objasniti, a onda budući da drugačije ne ide, uzeti stvari u svoje ruke. Natrpat će vašu zdjelicu raznim dodacima iz posebnih posuda i zdušno sve izmiješati.
Jedno je sigurno, navijači koji dođu ovdje zasigurno neće otići razočarani. Ako uspjeh omiljene reprezentacije i ne bude prema očekivanju, sigurno će dojam popraviti i sam pogled na djevojke koje u velikim rijekama koračaju ulicama Seoula, lijepe Korejanke. Domaćin je rekao kako postoji uzrečica da su sve lijepe žene u Koreji, a one manje lijepe šalju u Japan. Naravno, pretpostavka je da su većina navijača ipak muškarci.
Bez obzira na sve, koncentracija naše ekipe usmjerena je na posao. Želja nam je da to bude još jedan u nizu uspješnih Ericssonovih projekata čijem uspjehu su i ovaj put pridonijeli stručnjaci iz ETK.
Gabrijela, Juraj i Tomislav
|
|
