|
|
 |
|
| Nesuđeni pomorac u telekomunikacijama |
|
|
|
Moj djelić svemira
On je htio ploviti morima, ali roditelji su rekli: «Izaberi što god hoćeš, samo to ne.» I tako, pravo iz Dubrovnika, stiže on na Fakultet elektrotehnike i računarstva, postade inženjerom i 1996. zaposli se u Ericssonu Nikoli Tesli. Sol i more ostavio je za sobom, ugodno se osjeća na kontinentu, ali putovanja u daleke krajeve svijeta su mu, izgleda, bila zapisana u zvijezdama: cijela Europa, Azija, afrički jug. On se zove Miroslav Andrić i radi u kompanijskom Globalnom centru za isporuku usluga. Njegov djelić svemira je, dakle, planet Zemlja. Premda, neće vam on to priznati: skroman je.
Volim
a) govoriti o svom poslu. Zaposlivši se u Ericssonu Nikoli Tesli, odmah nakon što sam diplomirao na smjeru radio komunikacija na FER-u, «zapeo» sam na području usluga i tu ostao. Ja sam i inače veoma uslužan momak pa mi je bavljenje komunikacijskim softverom i njegovom integracijom išlo od ruke. Danas koordiniram rad desetak stručnjaka u Globalnom centru za isporuku usluga, a bavimo se testiranjem sasvim novih aplikacija i njihovom implementacijom na prvom objektu. Riječ je o uspostavljanju potpuno novih uslužnih platformi koje operatorima omogućavaju ponudu novih funkcionalnosti krajnjim korisnicima te implementaciji CN-A i AC-A paketa kojima se nadograđuju postojeće platforme.
b) putovati. Zato sam i želio postati moreplovcem. No, savjet starijih odveo me u telekomunikacije. Ne žalim jer sam, uz priliku za profesionalno dokazivanje, baveći se i ovim poslom obišao mnoge krajeve svijeta u koje stanovnici Hrvatske uglavnom rijetko dospijevaju. Radio sam u većini europskih zemalja, Rusiji, Bahrainu te bio među prvim našim zaposlenicima koji su radili na afričkim tržištima, konkretno u Mozambiku, Svazilandu i Togou. Interesantno je, a usput se i plaća.
c) mnogo toga…u abecedi nema dovoljno slova da bi pokrila sve ono što me raduje.
Strah
a) mi nije nepoznata pojava. Kada se, kako mi u Ericssonu volimo to reći, na stolu našla ponuda za posao u Africi nije mi bilo svejedno. Ali, moja urođena znatiželja i sklonost ka isprobavanju nečega novog su prevagnule. Odluku da prihvatim taj egzotični izazov olakšalo mi je kaljenje koje sam prethodno prošao na ruskom tržištu. A kada sam konačno stigao na «crni kontinent» shvatio sam da i afrička velika gradska središta žive otprilike kao ona europska. Za doživljaj izvorne Afrike treba otići izvan gradova.
b) sam osjetio jednom u nekakvom kvazi avionu u Rusiji koji je letio sat vremena kroz kišu i oblake kao otpali list na vjetru. Naravno, u povratku sam koristio vlak.
c) je neugodan osjećaj kojemu ne treba podleći bez obzira na težinu situacije. On paralizira i sputava. U trenutačnim uvjetima na telekomunikacijskom tržištu on je veoma čest i na individualnoj i na kolektivnoj razini. Ali, moje dosadašnje iskustvo govori kako se ne treba predati. U našoj kompanijskoj kulturi trebamo njegovati agresivniji pristup rješavanju problema. Kvaliteta naših kompetencija, naš intelektualni kapital prednosti su koje trebamo iskoristiti. Ne treba se ustručavati argumentirano i smireno reći ono što misliš. Takvim pristupom svojim sugovornicima, tko god oni bili, samo dokazujemo da imaju posla s ravnopravnom i odgovornom osobom.
Radiš li na terenu najvažnije je:
a) biti prilagodljiv. Od Rusije do Afrike dalek je put. Način rada se veoma razlikuje. Strogo poštivanje rokova i precizno praćenje faza u projektu principi su koje Europljani i Amerikanci, primjerice, pokušavaju primijeniti kada dođu raditi u Afriku. Uzalud im trud. Postižu upravo suprotno – svaki dan je nova cigla u zidu koji ih odvaja od njihovih kupaca. Treba prihvatiti činjenicu da ćete ono što ste zatražili danas dobiti tek za tri dana. U takvim situacijama shvatiš da se Zemlja zbog toga kašnjenja nije prestala vrtjeti, a kamen ti se uz tresak skotrlja sa srca.
b) imati dobar smisao za humor. Znam da sam obavio pola posla uvijek kada uspijem suradnika ili kupca nasmijati.
c) prvo promatrati, usvojiti pravila ponašanja koja vrijede tamo gdje se trenutačno nalaziš te ih poštivati.
Učenje
a) bi u današnje doba kada se teži društvu znanja trebalo putem spotova promovirati na televiziji kao jednu od najzabavnijih i najpoželjnijih aktivnosti.
b) ne podrazumijeva samo sjedenje za knjigom. Sudjelujući u internacionalnim projektima mnogo više sam naučio nego li da sam satima istraživao atlas ili čitao povijesne knjige. Da bi čovjek mnogo toga naučio najvažnije je kroz život hodati otvorenih očiju i ušiju. Znanje je svuda oko nas, treba ga upiti.
c) o svijetu oko sebe jednako je važno kao i učenje o vlastitim snagama i slabostima. Centar za procjenu i razvoj menadžera koji djeluje u Ericssonu Nikoli Tesli i u čijem programu sam tijekom ove godine sudjelovao izvrsno mi je poslužio kao ogledalo u kojemu sam jasno vidio svoje vrline i mane. I to je učenje.
Lijek
a) za tegobe uzrokovane današnjim brzim tempom života nalazi se u našoj glavi: treba sačuvati živce, naučiti se odmaknuti od problema, opustiti se, smijati se.
b) kojega često uzimam na vlastitu odgovornost, bez liječničkoga recepta je dobra doza optimizma. Uvjerio sam se mnogo puta do sada da je veoma djelotvoran, pa ga preporučujem i vama.
J. Lončar
|
|
|
|
|
Miroslav Andrić, kao nositelj istoga imena, odnosno, prezimena istaknutih pisaca – Miroslava Krleže i Ive Andrića – često se može vidjeti kako proučava kakvu knjigu. U ovoj zgodi, eto, zatekli smo ga s novinama u društvu čitača.
|
