|
O jeziku i oko njega
Svako
malo u kompaniji netko prisustvuje prezentaciji, bilo kao slušatelj,
bilo kao predavač ili kako se danas često kaže, prezenter.
Prezentacija je očito postala glavno sredstvo poslovnoga
komuniciranja. Neizostavno nakon toga čujemo ili sami dajemo
komentare o dobrim, manje dobrim, zanimljivim ili manje
zanimljivim prezentacijama, o onima koje jesu ili nisu donijele nešto
novo.
Dakako, svatko želi održati dobru prezentaciju, ali kako? Stara
izreka kaže da je povijest učiteljica života, drugim riječima,
mudro je iskoristiti već postojeća znanja, a ne otkrivati ono što
je već poznato. Stoga ćemo se prisjetiti prastare, antičke
discipline, zvane retorika ili umjetnost izražavanja.
U širem značenju ona je podrazumijevala teoriju i praksu dobroga
pisanja, i to ne samo govora, nego i rasprava, povijesnih djela i
pisama. U užem je značenju retorika definirala načela
sastavljanja nekoga izlaganja. Tako je antička retorika propisala
sljedeće stadije rada: pronalaženje teme (inventio), određivanje
redoslijeda izlaganja, tj. strukturu teksta (dispositio), te utvrđivanje
stila izlaganja (elocutio). Govornicima je još propisala pamćenje
izlaganja (memoria), te gestiku i mimiku (actio). Struktura je
morala imati četiri dijela: uvod, sadržaj, argumentaciju i
zaključak. Ovi koraci temelj su svake ljudske komunikacije i
reguliraju razradu komunikacijskoga čina.
Retorika se, dakle, u bitnim odlikama razvila već u doba antike
(Aristotel, Ciceron, Quintilian), mijenjala se i preobražavala
sve do današnjih dana. Danas je recepcija retorike višestruka, s
nekoliko jasnih tendencija među kojima je prepoznatljiva retorika
masovnih medija i reklame, retorika kao teorija i praksa
djelotvorne komunikacije, nadalje, popularna retorika edukacije
menadžera. Pojam retorika danas označava teoriju i praksu
ljudskoga izražavanja u usmenom i pismenom obliku, te u obliku
koji posreduju film, televizija i Internet.
Kako,
dakle, do uspješne prezentacije? Kao prvo, odredite temu
prezentacije i aspekte koje morate obraditi. Zatim, strukturirajte
prezentaciju - to znači napravite pregledne cjeline i jasno pokažite
gdje počinje novi dio, tako da slušatelji mogu pratiti svaki
korak. Uvodno treba najaviti sadržaj prezentacije, tijekom
izlaganja istaknuti glavne točke i važne pojedinosti, te u
zaključku sažeti izlaganje. Ovakvim raščlanjivanjem i svoje
misli ćete dovesti u red i moći uredno nizati rečenice.
Slika
vrijedi tisuću riječi. Zato bi svatko trebao koristiti
vizualna pomagala, često slajdove (npr. Power Point) ili video.
Dakako, predavač treba voditi kroz slajdove - kada bi slika,
odnosno, slajd mogli sami sebe objasniti, prezentacija bi bila
suvišna. Slajdovi ne smiju biti nakrcani tekstom jer je količina
informacija koju slušatelj može usvojiti ograničena i manja od
one koju usvaja čitatelj. Ispravno ćete odmjeriti ako u pripremi
vodite računa o predznanju slušatelja. Stručne pojmove treba
objasniti, a nije uputno navoditi nazive ili kratice koje slušatelj
ne poznaje i prema tomu, ne razumije. Ovo zadnje je, čini mi se,
u našoj kompaniji, česta pojava - premalo vodimo računa o tomu
da vanjski slušatelji ne vladaju internim jezikom i internim
znanjima ETK.
Kombinirajte
poznato s novim i nepoznatim. Didaktički prokušano pravilo
je kombinirati ono poznato s novom građom. Ukoliko je previše
novoga, slušatelji ne razumiju i prestanu pratiti; ako je sve
poznato, svi će "zaspati" od dosade. Provjerite
ispravnost teksta na slajdovima i folijama - pogreške u pisanju i
gramatici umanjit će vjerodostojnost izlaganja.
Predvidite
pitanja i odgovore. I naposljetku: morate predvidjeti pitanja
i odgovore. Tko ne ukalkulira moguća pitanja, riskira previše
iznenađenja, koja ga mogu izbaciti iz ravnoteže. Napišite,
dakle, pitanja, moguće prigovore i neslaganja, promislite i
priredite varijante odgovora. Pri prezentaciji ili predavanju u većoj
mjeri kontrolirate zbivanje negoli pri nekome intervjuu ili
diskusiji. Imate više slobode, no i odgovornost je veća. Poželjno
je da od prve ostavite dobar dojam, jer se neka druga prilika možda
i ne će ukazati. O tomu kako s riječi na djelo, tj. kako treba
izgledati izlaganje pred slušateljima i onaj pradavno definiran
actio u nekom drugom broju!
B.
Ohnjec
|
|