Iz ETK Instituta za telekomunikacije

Nakon nedavnoga preseljenja otprilike 260 stručnjaka Instituta za telekomunikacije na prvi kat južne zgrade u kompleksu Ericssona Nikole Tesle u Zagrebu po prvi put od osnivanja te organizacije svi njeni stručnjaci rade na okupu, izuzmemo li odjele u Splitu.

Dva su glavna razloga zbog kojih je organizirano preseljenje svih zagrebačkih odjela Instituta za telekomunikacije na jedinstvenu lokaciju - smanjenje troškova za zakup prostora te postizanje veće učinkovitosti u radu okupljanjem svih stručnjaka na jednom mjestu.

Mladen Pukšec, rukovoditelj jedinice za Podršku poslovanju u ETK Institutu za telekomunikacije objašnjava:

"Preseljenje je organizirano u tri faze, što je ovisilo o planu rekonstrukcije prostora u kojemu su se naši stručnjaci trebali smjestiti. S obzirom da se radilo o velikom broju ljudi, ukupno njih dvije stotine i šezdeset, koje je pratila i njihova oprema riječ je bila o veoma zahtjevnoj 'operaciji'. Međutim, uz dobru volju i suradnju te maksimalnu disciplinu svih uključenih, posao je obavljen uspješno i u skladu s planom. Napominjem da su nakon preseljenja na sastancima pojedinih odjela prikupljene sve pritužbe te se nedostatci rješavaju u hodu i po hitnom postupku. Kao najveći problem pokazao se prevelik broj ljudi smještenih u jednom dijelu novoga prostora. To nastojimo riješiti proširenjima na istoj lokaciji i prenamjenom prostora. I neadekvatna klimatizacija u jednom dijelu prostora našla se na popisu nedostataka, ali nakon zatraženog mjerenja kvalitete zraka vjerujem da ćemo i njega uskoro otkloniti. Pokušat ćemo našim zaposlenicima osigurati i kantinu u prizemlju zgrade te automate za piće, sendviče i slatkiše. Sve kvalitetne primjedbe i ideje nastojimo realizirati kako bi našim ljudima omogućili što bolje uvjete za rad. Neki od zaposlenika Instituta po prvi put rade u otvorenom prostoru te su se morali prilagoditi novim pravilima ponašanja. Vjerujem, međutim, da su prednosti koje takav prostor otvara prevagnule. Sada je lakše komunicirati unutar tima, ali i uspostaviti komunikaciju među odjelima. U međuvremenu trudili smo se nazivima obilježiti zasebne sobe za sastanke, prostor za dnevnu stanku i sl. te se nadam da su se svi već 'udomaćili' u svojoj novoj radnoj sredini."

Zaposlenici imaju riječ

Od komentara o novom prostoru izdvajamo mišljenja dvaju zaposlenika Instituta.

Martina Konforta, iz ETK/DOD odjela, kaže:

"Svi smo pred selidbu bili uskomešani i uzbuđeni - iz ovih ili onih razloga. Trebalo se oprostiti od svog starog kutka, od svojih susjeda, od svojih navika koje su nam, priznali mi to ili ne, pretvorile tih malih 1-2 m2 u naš drugi dom. E, sad je trebalo promiješati kutiju i izvući svoj novi 'dom', svoj novi pogled kroz prozor (ako ste imali tu sreću da izvučete takvo mjesto), svog novog susjeda i radnu okolinu.
I tako netko nagore, a netko nabolje! Ali, ja tu zbilja ne želim i ne mogu zatomiti veselje prvog trenutka kad smo dobili sliku s rasporedom odjela na novom 1. katu. Cijeli odjel zajedno! Jednadžba je vrlo jednostavna - nije lijepo ružno pričati o onome što ostavljaš iza sebe (i s tim smo bili zadovoljni nekad jer nismo imali izbora, a i čovjek je čudna biljka koja se s vremenom na puno toga navikne), ali da smo došli na bolje - jesmo. Premda se posao, ovaj naš barem, može i s klupe obavljati, bitno je imati zadovoljnog zaposlenika jer takav može i hoće brže, bolje i više od onog natmurenog. Gdje ćemo sjediti, koliko ćemo sunca u danu vidjeti, s kim ćemo se družiti ili koga morati trpjeti, na kakvim stolicama ćemo sjediti i na kolikom prostoru imati priliku raširiti sve naše papire možda i nije presudno, ali je veoma bitno ne bi li mogli dati ono najbolje od sebe, ono najbolje za onoga za koga radimo."

Tomislav Mironović, iz ETK/DOZ odjela, pak, ističe:

"Vijest o selidbi nas je sve iznenadila. No, ubrzo smo se na tu ideju privikli razmišljajući kako to i nije tako loše - barem ćemo baciti dosta nepotrebnih stvari. Međutim, po dolasku u nove radne prostore većina nas je bila razočarana. Ali, mi se bavimo istraživanjem i razvojem pa su se ubrzo pojedinci dosjetili raznih korisnih načina na koje smo poboljšali funkcionalnost prostora. Nismo još u potpunosti zadovoljni, no, koliko vidimo, radi se na traženju boljih rješenja. Najviše nam nedostaje prostor za neformalno druženje, a dobro bi došao i hladnjak ili možda mikrovalna pećnica u koju bismo mogli ubaciti kakav sendvič ostanemo li do kasna u kompaniji, što i nije tako rijetko. Obično se na takvim mjestima u ležernijoj atmosferi rješavaju i mnogi tehnički problemi, ljudi se bolje upoznaju, pa i posao bolje krene. Također, premda se možda čini da je 'otvoreni prostor' bolji za međusobnu komunikaciju, no buka od telefona, smijeha, kihanja, hodanja, lupe ulaznih vrata je prevelika kako bismo mogli i bolje komunicirati. Očito se moramo naviknuti biti tiši kako bismo i mi i naši kolege uz što manje ometanja mogli raditi u ovakvom prostoru."

J. Lončar