2. Mreže nove generacije

Pojašnjenje gornjih tvrdnji možemo naći u dvije ilustracije kojima predstavljamo stanje današnjih (ili jučerašnjih) mreža i stanje kojem težimo kako bismo postigli maksimalno unaprjeđenje. Pri tome treba napomenuti da svi operatori nisu voljni ili sposobni prihvatiti predloženi model zbog organizacijskih razloga, tradicije, političkih i drugih razloga. Prednost je ovakvoga modela što se korisni učinci mogu postići spajanjem usluga, čak i onda kada je riječ o spajanju samo dvije usluge. Početno stanje predstavlja takozvani okomiti model (slika 2.).

Među brojnim komunikacijskim uslugama izdvojene su četiri - klasična fiksna telefonija (PSTN - Public Switched Telephone Network i ISDN - Integrated Services Digital Network), mobilna telefonija prve i druge generacije (PLMN - Public Land Mobile Network), IP (Internet Protocol) usluge preko stalnih veza i iznajmljenih linija i biranog pristupa preko PSTN/ISDN mreže te kablovska mreža. Svaka od njih, općenito, sadrži nekoliko razina - pristup, prijenos i komutaciju te upravljanje i nadzor. U svakoj od mreža te tri razine odvojene su od ekvivalentnih razina drugih mreža. Premda mreže imaju dodirnih točaka, npr. MSC (Mobile Switching Centre) pristupnik postavljen između PLMN i PSTN mreža ili pristupni poslužitelj postavljen između PSTN i IP mreža, ipak možemo govoriti o potpuno odvojenim mrežama. Uz to, činjenica da većina njih zauzima strogo odvojeni dio prijenosnog kapaciteta sinkrone digitalne hijerarhije (SDH- Synchronous Digital Hierarchy) i/ili gustog valnog multipleksa (DWDM - Dense Wavelenght Division Multiplexing) govori više u prilog njihovoj odvojenosti nego objedinjavanju.
Nasuprot tome, moderni koncept mreža u skladu je s vodoravnim modelom (slika 3.).

Premda su pristupne mreže i dalje odvojene za različite metode pristupa (preko žice, optičkog vlakna ili bežično), sve usluge koriste zajedničku (paketnu) prijenosnu i komutacijsku temeljnu mrežu. Preduvjet korištenja zajedničke temeljne mreže je korištenje funkcije medijskog pristupnika (MGW - Media Gateway), odnosno uređaja koji se nalazi između pristupne i temeljne mreže sa zadaćom prilagodbe različitih tipova prometa i protokola koji se koriste u pristupnim mrežama na one koje se koriste u zajedničkoj temeljnoj mreži. Nije potrebno posebno naglašavati da različitih medijskih pristupnika može biti koliko i tipova pristupnih mreža koje poslužuju. Za promet prema višoj razini i drugim medijskim pristupnicima, koriste se zajednički signalizacijski i upravljački protokoli i općenito je moguće da bilo koja dva uređaja koje poslužuje zajednička mreža komuniciraju bez obzira na tip pristupa.
Na vrhu logičke strukture, upravljačka i uslužna razina postaju zajedničke za sve usluge i realiziraju se koristeći poslužiteljske platforme, koje upravljaju različitim uslugama (npr., uspostavom govornoga telefonskog poziva), dok pri tome nikakav korisnički promet osim signalizacije fizički ne prolazi kroz njih. Zahvaljujući korištenju standardnih protokola (H.248/MEGACO), svaki od takvih poslužitelja sposoban je komunicirati s bilo kojim medijskim pristupnikom i upravljati pružanjem usluga.
Isto tako, komunikacija između različitih poslužitelja temelji se na primjeni standardnih protokola (SIP, Q.1901/BICC), dok se dodavanje usluga, od kojih neke mogu obuhvaćati funkcije više različitih poslužitelja, realizira korištenjem otvorenih, standardnih aplikacijskih programskih sučelja (API - Application Programming Interface) kao što su OSA (Open Service Architecure)/Parlay itd.
Ericssonova rješenja za mreže nove generacije (NGN - Next Generation Networks) su dana kroz ENGINE model. ENGINE je skupni naziv za niz rješenja kojima se omogućava prijelaz u novu generaciju više-uslužnih komunikacijskih mreža u kojima mogu biti objedinjene podatkovne i govorne usluge, fiksni i mobilni pristup. ENGINE se temelji na općeprihvaćenom mišljenju da su paketne mreže dovoljno zrele da pruže usluge u realnom vremenu, kao što je govor, i da će sve buduće usluge za osnovu imati paketni prijenos podataka. ENGINE model je prilagodljiv i ne diktira opseg zahvata u mrežu.
ENGINE se 1999. godine počeo primjenjivati kao pomagalo za optimizaciju velikih telefonskih mreža, npr. British Telecoma, ali je vrlo brzo prerastao primjenu samo u telefoniji i današnje ENGINE mreže služe za pružanje različitih usluga. U sklopu ENGINE rješenja u masovnu uporabu uveden je paketni prijenos govora i njegovo objedinjavanje s ostalim podatkovnim uslugama, ali su i otvorena vrata mnoštvu tehnologija koje čine osnovu za komunikacijske mreže budućnosti, među ostalim i 3G/UMTS. Stoga se može reći da je ENGINE pravi put u novi svijet telekomunikacija.

Kao osnova ENGINE modela koristi se i dalje AXE sustav koji je najrasprostranjeniji komutacijski sustav - gotovo polovica internacionalnih poziva u svijetu komutira se kroz AXE. Sustav AXE je definirao standard za glasovnu komunikaciju vodeće kvalitete i trenutačno podržava više od 140 milijuna instaliranih fiksnih linija u 130 zemalja.

kazalo