Ključne riječi

Sažetak

1. Uvod

2. Uslužna mreža
    2.1 Ključne funkcionalnosti uslužne mreže
         2.1.1 Razvoj usluga
         2.1.2 Aktiviranje usluga
         2.1.3 Naplata usluga
         2.1.4 Upravljanje uslužnom mrežom
         2.1.5 Krajnji korisnici
         2.1.6 Prometni zahtjevi
    2.2 Ericssonova rješenja u uslužnoj mreži
3. Radno okružje uslužne mreže
    3. 1 Radno okružje uslužne mreže i standardi
    3. 2 Arhitektura radnoga okružja uslužne mreže
         3.2.1 Domene radnoga okružja uslužne mreže
               3.2.1.1 Grupe referentnih točaka u radnom
                          okružju uslužne mreže
         3.2.2 Strukture radnoga okružja uslužne mreže
         3.2.3 Tipovi sustava u radnom okružju uslužne
                  mreže
         3.2.4 Raspored unutar radnoga okružja uslužne
                  mreže
         3.2.5 Slojevitost radnoga okružja uslužne mreže
         3.2.6 Podatkovni model radnoga okružja uslužne
                  mreže
         3.2.7 Primijenjeni model radnoga okružja uslužne
                 mreže
     3.3 Pravila i upute radnoga okružja uslužne mreže
         3.3.1 Pravila
         3.3.2 Upute
4. Zaključak
Literatura
Kratice
Adresa autora

 

Ključne riječi:	Key words:
SN, Uslužna mreža	SN, Service Network
SNF, Radno okružje uslužne mreže	SNF, Service Network Framework
OSA, Otvorena uslužna arhitektura	OSA, Open Service Architecture
VHE, Virtualno uslužno okružje	VHE, Virtual Home Environment
3G, Treća generacija mobilnih mreža	3G, Third Generation Mobile Networks
Mobilni Internet	Mobile Internet

kazalo

          

Sažetak                                                          

Uvođenje novih usluga u mobilne mreže, kao što su bežični aplikacijski protokol (WAP - Wireless Application Protocol) ili usluge multimedijskih poruka (MMS - Multimedia Messaging Service), potaklo je operatore da sve više značaja pridaju uslužnim mrežama. S obzirom na to da u tom području ne postoje do kraja definirani standardi za sve funkcije, uslužne mreže nemaju jasno organiziranu strukturu i zajedničke funkcije. Pojedini dijelovi uslužne mreže većinom funkcioniraju kao nezavisni vertikalno strukturirani sustavi. Takvim mrežama nedostaju zajednički mehanizmi za važne funkcije poput upravljanja, naplate ili priključivanja novih korisnika. Radno okružje uslužne mreže (SNF - Service Network Framework) popunjava upravo tu prazninu te daje specifikacije i preporuke za izgradnju uslužnih mreža. Radno okružje uslužne mreže predstavlja arhitekturu proizvoda i rješenja u uslužnim mrežama treće generacije i domenama mobilnoga Interneta.

Service Network Framework
Abstract
The introduction of new services in mobile networks like Wireless Application Protocol (WAP) and Multimedia Messaging Service (MMS) has induced operators to focus on service networks. Due to the lack of common standards, service networks today do not have a well-defined structure and common functions. Most of the service network parts are independent vertical structured systems and they lack common functions such as management, billing or provisioning. That is why the Service Network Framework (SNF) was created: it provides architecture, rules and guidelines on how to build a future-proof service network. SNF is an architecture framework consisting of reusable designs for products and solutions in the 3G networks and the mobile Internet domains.

kazalo

1. Uvod

Sve više ljudi koristi mobilni Internet za komunikaciju (MMS - Multimedia Messaging Service, IM - Instant Messaging), dohvat informacija (vijesti, kino program, najbliži bankomat) i zabavu (WAP - Wireless Application Protocol ili Java igrice, stripovi). S uvođenjem novih tehnologija raste broj usluga i kompleksnost same uslužne mreže (SN - Service Network), ali i njezina važnost u mobilnoj mreži. Očigledno je da će se u GPRS (General Packet Radio Service) i UMTS (Universal Mobile Telecommunications Systems) mrežama bitka za kupca voditi upravo na području kojega obilježavaju broj i kvaliteta usluga koje operator može ponuditi svojim krajnjim korisnicima. I uspješnost pojedinoga operatora ovisit će o tome kakve usluge će nuditi i kojim tempom će ih uvoditi.

Već i kratka analiza usluga mobilnoga Interneta koje se trenutačno nude otkriva da danas ne postoji velik broj proizvoda i rješenja spremnih odgovoriti na zahtjev za velikim kapacitetom korištenja i masovnu uporabu. Korisnici nove usluge smatraju sporim, kompliciranim i nestabilnim za korištenje, a mobilni operatori kompleksnim i dugotrajnim za uvođenje. Različiti standardi i tehnologije te problemi u održavanju samo su neke od prepreka s kojima se sreću operatori usluga mobilnoga Interneta.

Da bi se što bolje pripremili za budućnost i veliki broj usluga u mrežama treće generacije, vrlo je važno da se ovi problemi već danas počnu rješavati i da se postave temelji za uslužnu mrežu koja će moći udovoljiti zahtjevima budućnosti. Glavni izazovi pred operatorima su sljedeći:

- učiniti mobilni Internet jednostavnim za korištenje i zanimljivim krajnjim korisnicima,
- učiniti razvoj novih aplikacija bržim i jednostavnijim,
- stvoriti zajedničke postavke za upravljanje i održavanje, naplatu i priključivanje novih pretplatnika i usluga,
- osigurati rješenja koja su pouzdana, neovisna o tehnologiji pristupa, skalabilna i s osiguranom kvalitetom usluge kroz cijelu mrežu,
- izgraditi strategiju za uslužnu mrežu koja će uzimati u obzir dosadašnje investicije, koja će se temeljiti na postojećim instaliranim sustavima i biti u skladu s razvojem mreže u budućnosti.

 

Ericssonovi koncepti uslužne mreže i radnoga okružja uslužne mreže (SNF - Service Network Framework) nude odgovore na sve gore navedene zahtjeve.

kazalo

2. Uslužna mreža

Ericssonov koncept uslužne mreže obuhvaća sve mrežne aspekte od razvoja usluga i sadržaja, preko upravljanja mrežom do krajnjih korisnika. Ericssonova strategija uslužne mreže se zasniva na implementaciji zajedničke arhitekture utemeljene na otvorenosti i standardima koje prihvaćaju svi u telekom industriji. Koncept je baziran na horizontalnoj mrežnoj arhitekturi u kojoj je uslužni sloj razdvojen od pristupnih i jezgrenih slojeva mreže (access and core network layers).

Uslužna mreža se može promatrati iz različitih perspektiva (Slika 1.):
- Održavanje i upravljanje mrežom
Osnovni zahtjev je jednostavnost održavanja. Uslužna mreža treba biti organizirana tako da raspolaže sa svim potrebnim alatima za priključivanje novih korisnika i aktiviranje novih usluga, naplatu usluga te za upravljanje sustavom i njegovo održavanje.
- Razvoj novih usluga i sadržaja
Osnovni zahtjev je lakoća razvoja novih usluga. Uslužna mreža treba biti organizirana tako da omogućuje brz razvoj i uvođenje novih usluga. Pri tomu treba uvažavati način rada određenoga operatora, ali i operatorove partnerske programe za razvoj usluga.
- Krajnji korisnici
Osnovni zahtjev je lakoća korištenja. Uslužna mreža treba omogućiti korisnicima jednostavnost, sigurnost i pouzdanost pristupa uslugama.
- Perspektiva dostupnosti, pouzdanosti i skalabilnosti
Osnovni zahtjev je garancija prometa. Pristup prema transportnom sloju mreže (jezgrene mreže mobilnih ili fiksnih operatora) ostvaruje se putem uslužnih enablera (service enablers). U samoj uslužnoj mreži taj zahtjev se odnosi na zajedničku IP (Internet Protocol) infrastrukturu i način osiguranja kvalitete, pouzdanosti i skalabilnosti.


Slika 1. Osnovni zahtjevi na uslužnu mrežu

Ericssonov koncept uslužne mreže podržava sve te zahtjeve i definira pravila i upute za izgradnju uslužne mreže. Pravila i upute mogu se kategorizirati u četiri najvažnija područja:

- Ključne funkcionalnosti uslužne mreže: 
Opisuju funkcije koje uslužna mreža mora imati kako bi omogućila usluge mobilnoga Interneta.
- Referentna arhitektura: 
Opisuje zajedničku arhitekturu koja se koristi prilikom dizajniranja uslužne mreže. Referentna arhitektura se koristi prilikom stvaranja primijenjene arhitekture za svaku jedinstvenu uslužnu mrežu operatora.
- Upute za razvoj proizvoda u uslužnoj mreži: 
Skup pravila i uputa za razvoj proizvoda koji čine uslužnu mrežu. Pravila se koriste za razvoj mreže i izbor novih proizvoda u uslužnoj mreži.
- Integracijske usluge: 
Definiraju znanja i procese potrebne za uspješnu integraciju dijelova uslužne mreže u jedinstveno mrežno okruženje.

kazalo

2.1 Ključne funkcionalnosti uslužne mreže

Kako bi implementacija uslužne mreže podržala sve zahtjeve za visokim kapacitetom i velikim brojem korisnika i usluga, Ericssonov koncept radnoga okružja uslužne mreže definira ključne funkcionalnosti koje svaka uslužna mreža treba sadržavati (Slika 2.).

Ključne funkcionalnosti svake uslužne mreže prema Ericssonovom konceptu radnoga okružja mreže su sljedeće:

- Zajednička okolina za razvoj usluga,
- Zajednički način aktiviranja usluga,
- Zajednička podrška za naplatu usluga,
- Zajednički sustavi za održavanje elemenata mreže,
- Zajednički način rada s korisničkim aspektima usluge, kao što su konfiguracija telefona i portali za pristup uslugama,
- Zajednički način rada s korisničkim aspektima usluge kao što su neograničeno kretanje (roaming) i transparentna provjera identiteta korisnika (single sign-on),
- Zajednički principi izgradnje sigurne, skalabilne i pouzdane IP infrastrukture.

 

Svaki od ovih aspekata pobliže je objašnjen u poglavljima koja slijede. U opisu je svaka ključna funkcionalnost povezana s onom skupinom korisnika te funkcionalnosti unutar uslužne mreže za koju je najznačajnija. Međutim, ključne funkcionalnosti mogu biti vezane i uz više korisnika uslužne mreže. Na primjer, funkcionalnost naplate vezana je uz krajnjeg korisnika i operatora, ali i uz razvoj aplikacija. 

kazalo

2.1.1 Razvoj usluga

Podrška za razvoj usluga u uslužnoj mreži odnosi se na podršku za razvoj usluga i sadržaja preko otvorenih sučelja prema drugim dijelovima uslužne mreže. Dobro definirana razvojna okolina omogućuje brži razvoj i uvođenje novih usluga. Alati za razvoj omogućuju razvojnim timovima pristup mrežnim uslugama poput naplate ili određivanja lokacije krajnjega korisnika na jednostavan i kontroliran način.
Podrška za razvoj usluga u Ericssonovu konceptu uslužne mreže obuhvaća razvoj i uvođenje usluga inteligentne mreže, npr. virtualne privatne mreže i usluga koje podržavaju MMS ili usluge bazirane na lokaciji.

kazalo

2.1.2 Aktiviranje usluga

Jednostavnije uvođenje novih usluga omogućuje uspostavljanje zajedničke funkcije za upravljanje mrežom budući da novi način rada podrazumijeva korištenje jednostavnih sučelja između elemenata uslužne mreže i elemenata administrativnih sustava. Ericssonovi sustavi za aktiviranje usluga omogućuju rad sa svim korisničkim podacima na jednak način, bez obzira na to radi li se o podacima iz aplikacije ili nekog drugog dijela uslužne mreže. Takvi sustavi omogućuju jednu točku pristupa svim podacima u cjelokupnoj mreži, čineći integraciju sa sustavima za administraciju korisnika jednostavnijom.

kazalo

2.1.3 Naplata usluga

Zajedničke funkcije za naplatu usluga omogućuju fleksibilan način naplate usluga i tako daju potpunu slobodu operatorima za stvaranje sustava naplate utemeljenim na bilo kojemu od mogućih načina naplate: naplata za sadržaj, količinu podataka ili vrijeme korištenja usluge.

Podrška za naplatu u Ericssonovoj uslužnoj mreži ima sučelja koja omogućuju implementaciju svih strategija naplate, a bazirana je na standardnim telekom sučeljima koji su definirani standardom otvorene uslužne arhitekture (OSA - Open Service Architecture) i standardom radnoga tijela za razvoj Interneta (IETF - Internet Engineering Task Force) . Ova sučelja omogućuju i uspostavljanje poslovnih modela utemeljenih na dijeljenju dobiti (revenue sharing) između operatora i kompanija koje se bave razvojem usluga. 

kazalo

2.1.4 Upravljanje uslužnom mrežom

Za upravljanje uslužnom mrežom nužno je uspostavljanje zajedničkih sučelja za upravljanje uslužnom mrežom. Upravljane uslužnom mrežom dijeli se na tri segmenta: upravljanje greškama (fault management), upravljanje performansama (performance management) i upravljanje konfiguracijom (configuration management).

Zajedničke funkcije za upravljanje mrežom uspostavljaju se radi smanjenja kompleknosti mreže. Uslužna mreža treba biti dizajnirana tako da omogućuje centralno upravljanje svim komponentama u uslužnoj mreži.

kazalo

2.1.5 Krajnji korisnici

Zadovoljstvo krajnjega korisnika uslugom je rezultat cjelovitoga telekomunikacijskog rješenja. Gledano iz te perspektive, korisnički uređaj samo je jedan dio takvoga rješenja. Ostali dijelovi mreže su pristupna mreža, jezgrena (core) mreža i sustavi za podršku, poput sustava za upravljanje korisničkim podacima ili sustava za naplatu. Međutim, uslužna mreža ima ključnu ulogu u krajnjem korisničkom doživljaju usluge (Slika 2.).

Sljedeći aspekti podrške krajnjim korisnicima identificirani su kao ključni za uzlet i masovno korištenje usluga mobilnoga Interneta:

- Konfiguracija korisničkih uređaja i portal 
Osnovna svrha ovog dijela mreže je izgradnja sučelja prema krajnjim korisnicima uz nastojanje da ono bude što jednostavnije za korištenje prilikom pristupa uslugama u operatorovoj mreži. Portal, pak, omogućuje pristup svim uslugama s jednoga mjesta, ali na personalizirani način, dakle, prema osobnom odabiru svakoga korisnika.
- Neograničeno kretanje i autorizacija korisnika 
Ovi aspekti uslužne mreže omogućuje funkcionalnost za pristup uslugama bez obzira na lokaciju korisnika te autorizaciju korisnika koja se provodi samo jednom za sve usluge, a ne svaki put za svaku novu uslugu.

Ericssonov koncept uslužne mreže također uzima u obzir i ostale važne korisničke aspekte poput privatnosti podataka i sigurnosti. Transparentna provjera identiteta korisnika za pojedinu uslugu, neograničeno kretanje ili portal funkcionalnosti osigurava krajnjem korisniku zaštitu od manipulacije povjerljivim i osobnim podacima koje pojedina usluga može sadržavati.


Slika 2. Ključne funkcionalnosti uslužne mreže

kazalo

2.1.6 Prometni zahtjevi

Kada je riječ o prometnim zahtjevima od uslužne mreže se očekuje da pruži kvalitetu, pouzdanost i mogućnost rasta sustava ukoliko dođe do porasta prometa. IP infrastruktura uslužne mreže sadrži prospojnike (switches), usmjerivače (routers), vatrozidove (firewalls), poslužitelj na Internetu (DNS – Domain Name Server), itd. Svi ti elementi IP infrastrukture uslužne mreže omogućuju međusobnu komunikaciju elemenata uslužne mreže i osiguravaju skalabilnost, pouzdanost i modularnost mreže.

kazalo

2.2 Ericssonova rješenja u uslužnoj mreži

Uslužna mreža skup je proizvoda i rješenja koji zadovoljavaju potrebe pojedinog operatora. Kompleksnost i veličina uslužne mreže stoga u pravilu variraju. 

Usprkos razlikama u kompleksnosti, svaka uslužna mreža treba imati skup sljedećih sustava (Slika 3.):

- Sustav aplikacija koje krajnjim korisnicima omogućuju korištenje usluga raznih tipova (WAP, MMS, IN (Intelligent Network) usluge, itd.), 
- Sustavi za podršku aplikacija (npr., sustav za naplatu usluge),
- Centralni sustav za priključivanje novih korisnika i aktiviranje novih usluga,
- Sustav za zajedničku bazu podataka koje omogućuje pristup korisničkim podacima,
- IP mreža koja omogućuje međusobno povezivanje svih elemenata uslužne mreže te njihovo povezivanje sa sustavima izvan vlastite mreže,
- Sustav za centralno upravljanje uslužnom mrežom (nadgledanje, alarmi, konfiguracija, itd.).

Slika 3. Tipična uslužna mreža

Tablica 1. koja slijedi opisuje Ericssonove proizvode uključene u cjelovito Ericssonovo rješenje za uslužnu mrežu. Ti proizvodi omogućuju sve ključne funkcionalnosti uslužne mreže - podršku za aplikacije, zajedničke sustave za priključivanje novih korisnika i aktiviranje novih usluga, naplatu i održavanje, itd.

 

Tablica 1. Proizvodi uključeni u cjelovito Ericssonovo rješenje za uslužnu mrežu

kazalo

3. Radno okružje uslužne mreže

U nastojanju da se izgradi uslužna mreža sa svim karakteristikama navedenim u prethodnom poglavlju, vrlo važnu ulogu ima radno okružje uslužne mreže (SNF - Service Network Framework ). Radno okružje uslužne mreže je arhitekturalni okvir za proizvode i rješenja u uslužnim mrežama treće generacije i domenama mobilnoga Interneta.

Osnovna namjera radnoga okružja uslužne mreže je rješenje problema koji proizlaze iz postojanja velikoga broja vertikalno strukturiranih sustava u uslužnim mrežama telekom operatora. Takva situacija je posljedica implemetacije različitih sustava različitih proizvođača koji su kreirani kao nezavisni vertikalni sustavi. Takvoj uslužnoj okolini nedostaju zajednički mehanizmi za važne funkcije poput aktiviranja novih korisnika ili usluga, upravljanja sustavom ili naplate usluga.

Arhitektura radnoga okružja uslužne mreže podržava pomak iz vertikalno strukturiranih sustava u horizontalne tako da daje specifikacije za zajedničke funkcije upravljanja sustavom, aktiviranja novih korisnika ili usluga i naplate usluga te dijeljenja zajedničkih resursa (poput podataka o korisnicima i uslugama). Specifikacije radnoga okružja uslužne mreže bazirane su na otvorenim standardiziranim protokolima i u skladu su sa 3GPP (Third Generation Partnership Project) konceptom otvorene uslužne arhitekture (OSA – Open Service Architecture).

Ambicije vezane uz koncept radnoga okružja uslužne mreže usmjerene su na sljedeće kvalitete proizvoda i rješenja koja koriste arhitekturu radnoga okružja uslužne mreže:

- skalabilnost,
- upravljivost,
- orijentacija na standarde,
- otvorenost i interoperabilnost,
- sigurnost,
- modularnost.

Dodatna vrijednost arhitekture radnoga okružja uslužne mreže je da proizvodi i rješenja građeni prema pravilima toga sustava mogu koristiti zajedničke funkcije uslužne mreže poput upravljanja, održavanja, naplate i aktiviranja.

kazalo

3. 1 Radno okružje uslužne mreže i standardi

Postojeći standardi imaju velik utjecaj na radno okružje uslužne mreže. Dominantan je utjecaj dva standarda: 3GPP i IETF.

Primjeri utjecaja 3GPP standarda:
- 3GPP poslovni modeli, tehnički odnosi u mobilnom okružju (HE - Home Environment), dobavljači usluga s dodatnom vrijednošću (VASP - Value Added Service Provider) i dobavljači usluga s dodatnom vrijednošću u mobilnom okružju (HE-VASP),
- virtualno uslužno okružje (VHE - Virtual Home Environment) i koncept otvorene uslužne arhitekture (OSA koncept),
- 3GPP referentne točke, protokoli i referente arhitekture,
- aspekti telekom menadžment arhitekture (IRP),
- 3GPP Release 5 IP multimedija.

Primjeri utjecaja IETF standarda:
- Internet arhitektura,
- Internet protokoli,
- Internet sigurnosni zahtjevi,
- Web aplikacijski modeli i tehnologije (poput J2EE).

Primjeri utjecaja W3C standarda:
- XML, HTML, XHTML, SMIL,
- Referentne arhitekture u području web servera i proksi poslužitelja

Primjeri utjecaja WAP Forum standarda:
- WAP stack, WML, WAP Push, UAProf itd.

kazalo

3. 2 Arhitektura radnoga okružja uslužne mreže

Radno okružje uslužne mreže definira sljedeće arhitekturne aspekte (Slika 4.):
- Domena: prikazuje odnos sa sustavima s kojima uslužna mreža ima dodirne i referentne točke preko kojih se ta komunikacija odvija.
- Struktura: prikazuje i razbija uslužnu mrežu u manje cjeline kao što su Sustav, Dijelovi sustava, Komponente sustava i Usluge.
- Tipovi sustava: uvodi klasifikaciju sustava radnoga okružja uslužne mreže prema funkciji koju obavljaju.
- Primjena: prikazuje primijenjenu arhitekturu u uslužnim mrežama.
- Slojevitost: prikazuje slojevitost koncepta radnoga okružja uslužne mreže.
- Podatkovni model: prikazuje podatkovni model u radnom okružju uslužne mreže.
- Primijenjeni model: prikazuje primijenjenu arhitekturu na konkretnu uslužnu mrežu koja je predmet proučavanja.



Slika 4: Svi aspekti arhitekture radnoga okružja uslužne mreže

kazalo

3.2.1 Domene radnoga okružja uslužne mreže

Domene definiraju granice pojedinih sustava. Npr., uslužna mreža je ograničena svojom domenom, a ostali sustavi s kojima komunicira domena uslužne mreže definiraju se kao granične domene.

Važnost domena u konceptu radnoga okružja servisne mreže je veoma velika jer one definiraju točke između komunikacijskih sučelja uslužne mreže prema ostalim sustavima (Slika 5.). Sadržaj svake domene je promjenjiv i ovisi o domenama s kojima graniči, sučeljima prema sustavima graničnih domena te poslovnim potrebama koje pojedina domena zadovoljava.


Slika 5: Domena radnoga okružja uslužne mreže i granične domene


U sklopu radnoga okružja uslužne mreže definiraju se sljedeće domene:
- domena uslužne mreže ili SN (Service Network) domena: definira okvire uslužne mreže;
- domena upravljanja poslovnim sustavima ili BM (Business Management) domena: sastoji se od poslovnih sustava kao što su sustav za administriranje kupaca (CAS - Customer Administration System) ili sustav za upravljanje odnosima s kupcima (CRM - Customer Relationship Management);
- domena upravljanja mrežom ili NM (Network Management) domena: sastoji se od sustava koji nadziru ili upravljaju mrežama;
- domena korisničke opreme ili UE (User Equipment) domena: sastoji se od krajnje korisničke opreme poput mobilnih telefona ili dlanovnika;
- domena jezgrene mreže ili CN (Core Network) domena: sastoji se elemenata kontrolnoga sloja mreže kao što su GPRS ili UMTS mrežni elementi,
- domena isporučitelja usluga s dodatnom vrijednošću ili VASP (Value Added Service Provider) domena: odnose se na poslovni subjekt koji je odgovoran za usluge koje korisnici mreže koriste;
- domena isporučitelja usluga s dodatnom vrijednosti u mobilnom okružju (HE-VASP domena: poslovni subjekt koji ima partnerski odnos s operatorom.

kazalo

3.2.1.1 Grupe referentnih točaka u radnom okružju uslužne mreže

Grupe referentnih točaka u radnom okružju uslužne mreže međusobno povezuju domene. Između svake domene postavljene su grupe referentnih točaka koje definiraju referentnu grupu, funkciju, protokol i krajnju točku. Na primjer, grupa referentnih točaka za korisničku opremu definira sljedeće referente točke:

kazalo

3.2.2 Strukture radnoga okružja uslužne mreže

Radno okružje uslužne mreže sastoji se od elemenata kao što su složeni sustavi, sustavi, komponente i servisa (Slika 6.). 


Slika 6: Strukture radnoga okružja uslužne mreže

kazalo

3.2.3 Tipovi sustava u radnom okružju uslužne mreže

Tipovi sustava u radnom okružju uslužne mreže koriste se radi klasifikacije sustava prema njegovoj funkciji i uslugama koje on pruža te servisimakoje koristi unutar uslužne mreže (Slika 7.).


Slika 7: Tipovi sustava u radnom okružju uslužne mreže

Osnovni tipovi sustava u radnom okružju uslužne mreže su sljedeći (Slika 7.):
- Enabler: sustav odgovoran za pružanje servisa aplikacijama
o Enabler.SCS: sustavi odgovorni za 3GPP okolinu i usluge selektivnoga prosljeđivanja poziva kao što su kontrola poziva, korisnički status, korisnička lokacija, kontrola sesije, itd.
o Enabler.ASUS: sustavi odgovorni za podršku aplikacijama, ali van 3GPP standarda
§ Enabler. ASUS. CDS: sustav odgovoran za pristup podacima o korisnicima i uslugama
§ Enabler.ASUS.SCR: sustav odgovoran za pristup registru instaliranih sustava radnoga okružja uslužne mreže za potrebe aktivacije usluga u tim sustavima (Software Component Registry)
§ Enabler.ASUS.CSE: sustav odgovoran za kreiranje sesije (Central Session Entity)
§ Enabler.ASUS.CAZE: sustav odgovoran za autorizaciju (Central Authorisation Entity)
- Aplikacija: sustav odgovoran za pružanje usluga krajnjim korisnicima
- Gateway: sustavi koji rade sa protokolima ili konverziju protokola
o Gateway.Border: sustav koji omogućuje transparentnu provjeru identiteta korisnika (single sign-on) za HTTP promet
o Gateway.Mediator: odgovoran za konverziju protokola
- Manager: odgovoran za upravljanje radnim okružjem uslužne mreže
o Manager.CPE: odgovoran za aktiviranje usluga i korisnika (Central Provisioning Entity)
o Manager.CME: odgovoran za upravljanje i održavanje uslužne mreže (Central Management Entity)
o Manager.CCE: odgovoran za naplatu usluga u radnom okružju uslužne mreže (Central Charging Entity)
- Telecom node: GSM, GPRS ili UMTS sustavi jezgrene mreže.

kazalo

3.2.4 Raspored unutar radnoga okružja uslužne mreže

Svako radno okružje uslužne mreže temelji se na IP mreži koja služi za povezivanje elemenata sustava i komunikaciju među njima. IP mreža pruža usluge IP adresiranja, usmjeravanja, poslužitelja na Interntu (DNS – Domain Name Server) te ravnomjernoga rasporeda prometa (load balancing), uspostavljanja vatrozida i sigurnosnih pristupnika. Osnovni kriteriji koje radno okružje uslužne mreže stavlja na IP mrežu su dobre performanse i skalabilnost, fleksibilnost, sigurnost i visoka dostupnost. Ovi kriteriji ostvaruju se poštivanjem principa i pravila radnoga okružja uslužne mreže.

kazalo

3.2.5 Slojevitost radnoga okružja uslužne mreže

Uporaba slojevite N-slojne arhitekture (Slika 8.) je opće prihvaćen i prokušan pristup organizaiciji distribuirane računalne arhitekture koja postavlja visoke zahtjeve na skalabilnost i dostupnost.

U sklopu radnoga okružja uslužne mreže preporuča se upotreba N-slojne arhitekture (gdje je N = 3 ili više).


Slika 8: Slojevi u radnom okružju uslužne mreže 

Slojevi služe za logičko odvajanje dijelova sustava. Svaki sloj ima svoju odgovornost u sustavu i vezan je sa slojevima s kojima graniči. Definirani slojevi u radnom okružju su klijentski, aplikacijski, integracijski te enabler sloj. Aplikacijski sloj dalje se dijeli na prezentacijski i poslovni, a enabler sloj se dijeli na resursni i podatkovni.

kazalo

3.2.6 Podatkovni model radnoga okružja uslužne mreže

Podatkovni model radnoga okružja uslužne mreže specificira jedinstveni podatkovni model za podatke o korisnicima i uslugama u uslužnoj mreži. Sastoji se od konceptualnoga podatkovnog modela u UML-u (Unified Modelling Language) i od LDAP DIT (Lightweight Directory Access Protocol / Directory Information Tree) specifikacija.

Svrha podatkovnoga modela je pojednostavljenje rada s velikom količinom raznolikih korisničkih/uslužnih podataka u aplikacija ili ostalim elementima uslužne mreže.

kazalo

3.2.7 Primijenjeni model radnoga okružja uslužne mreže

Primijenjeni model radnoga okružja uslužne mreže sastoji se od:
- temeljne organizacije radnoga okružja uslužne mreže (SNF Blueprint): opisuje radno okružje uslužne mreže i odnose među elementima sustava,
- tipova radnoga okružja uslužne mreže.

Softverska organizacija predstavlja jedan ili više pogleda na arhitekturu te ilustrira suradnju između elemenata sustava služeći se različitim scenarijima.

Referenta arhitektura radnoga okružja uslužne mreže opisuje najvažnije tipove sustava te opisuje ključne zajedničke funkcije sustava kao što su upravljanje, aktiviranje novih usluga i korisnika, autentifikacija te naplata.


3.3 Pravila i upute radnoga okružja uslužne mreže

kazalo

3.3.1 Pravila

Pravila radnoga okružja uslužne mreže definiraju univerzalne postupke koji se moraju primjenjivati prilikom izgradnje proizvoda i rješenja unutar radnoga okružja uslužne mreže. Pravila, odnosno, katalozi pravila postoje i za pojedine dijelove radnoga okružja uslužne mreže i za zajedničke funkcije u sustavu. Jedan od primjera pravila definiran za sustave naplate prikazan je u tablici koja slijedi (Tablica 2.).

Tablica 2. Primjer pravila radnoga okružja uslužne mreže za sustave naplate

Ukupni broj pravila u verziji 1 radnoga okružja uslužne mreže je 47.

kazalo

3.3.2 Upute

Za razliku od pravila, upute sadrže preporuke za arhitekturu radnoga okružja uslužne mreže. Primjer uputa je prikazan u tablici koja slijedi (Tablica 3.).

Tablica 3. Primjer uputa radnoga okružja uslužne mreže za sustave naplate


Ukupni broj uputa u verziji 1.0 radnoga okružja uslužne mreže je 60.

 

kazalo

4. Zaključak

Uvođenjem novih tehnologija u mobilne mreže povećava se broj usluga i kompleksnost same uslužne mreže. Već je danas jasno da će uspješnost UMTS operatora ovisiti o tome kakve usluge će nuditi i kojim tempom će ih uvoditi u svoju mrežu. Kako bi se što bolje pripremili za budućnost i veliki broj usluga u mrežama treće generacije, veoma je važno da se uslužna mreža već danas gradi uz osiguranje preduvjeta za uvođenje novih usluga u budućnosti. 

Ericssonovi koncepti uslužne mreže i radnoga okružja uslužne mreže rješavaju problem postojanja velikoga broja vertikalno strukturiranih sustava u uslužnim mrežama telekom operatora kojoj nedostaju zajednički mehanizmi za važne funkcije poput aktiviranja novih usluga ili korisnika, upravljanja sustavom i naplate usluga.

Arhitektura radnoga okružja uslužne mreže podržava pomak iz vertikalno strukturiranih sustava u horizontalne tako da daje specifikacije za zajedničke funkcije upravljanja, aktiviranja i naplate te dijeljenja zajedničkih resursa. Specifikacije radnoga okružja uslužne mreže bazirane su na otvorenim standardiziranim protokolima i u skladu su sa 3GPP konceptom otvorene uslužne arhitekture.

kazalo

Literatura

[1] Ericssonovi interni materijali

Kratice

3G Third Generation (of Mobile Telephony)
3GPP Third Generation Partnership Project
AAA Authentication Authorization Accounting
API Application Programming Interface
ASUS Application SUpport Server 
BM Business Management
CAS Customer Administration System
CAZE Central Authorization Entity
CCE Central Charging Entity
CDS Common Directory System
CME Central Management Entity
CME Central Management Entity
CN Core Network
CPE Central Provisioning Entity
CRM Customer Relationship Manager
CSE Central Session Entity
DIT Directory Information Tree
DMS Device Management System
DNS Domain Name Server
ECDS Ericsson Content Delivery Solution
ECDS Ericsson Content Delivery Solution
EMA Ericsson Multi Activation
EMM Ericsson Multi Mediation
GPRS General Packet Radio Service
GSM Global System for Mobile Communications
H&O Home and Office
HE Home Environment
HE-VASP Home Environment Value Added Service Provider
HTML HyperText Markup Language
HTTP HyperText Transfer Protocol
HTTP HyperText Transfer Protocol
IETF Internet Engineering Task Force
IMPS Instant Messaging and Presence Services
IN Intelligent Network
IP Internet Protocol
IRP Integration Reference Points
ISDN Integrated Services Digital Network
J2EE Java 2 Enterprise Edition
J2ME Java 2 Micro Edition
J-AS Jambala Application Server
LDAP Lightweight Directory Access Protocol
MAP Mobile Application Part
MIEP Mobile Internet Enabling Proxy 
MMS Multimedia Messaging Service
MMS Multimedia Messaging Service
MPS Mobile Positioning System
MPS Mobile Positioning System
NM Network Management
OSA Open Service Architecture
PSEM Personal Services Environment Manager
PSTN Public Switching Telephony Network
SCR Software Component Registry
SCS Service Capability Server
SDK Service Development Kit
SMIL Synchronized Multimedia Integration Language
SN Service Network
SNF Service Network Framework
SNOS Service Network Operating System
SS7 Signaling System number 7
UAProf User Agent Profile
UML Unified Modeling Language
UMTS Universal Mobile Telecommunication System
VASP Value Added Service Provider
VHE Virtual Home Environment
VPN Virtual Private Network
W3C World Wide Web Consortium
WAP Wireless Application Protocol 
WML Wireless Markup Language 
WSP Wireless Session Protocol
WWW World Wide Web
XHTML eXtensible HyperText Markup Language
XML eXtensible Markup Language

kazalo

Adresa autora:

Ivan Malić
e-mail: ivan.malic@ericsson.se
Ericsson Nikola Tesla d.d.
Krapinska 45
p.p.93HR-10002 Zagreb
Hrvatska

Uredništvo primilo rukopis 30. travnja 2003.